Za dvije nedelje Amerikanci će dobiti novi sastav Kongresa, da li će to predstavljati uvod u povratak Trampa na vlast
Za dvije nedelje Amerikanci će izaći na izbore za oba doma Kongresa. Jedni smatraju da je to početak povratka na vlast Republikanaca i priprema za novi Trampov predsjednički mandat, dok drugi misle da neće doći ni do kakvih značajnijih promjena snaga u politici Vašingtona. Ono u čemu se mnogi analitičari slažu, to je da je Bajdenova politika u mnogome srozala podršku Demokratske stranke kod birača, čak mnogo više nego što je to Tramp svojevremeno učinio kad su u pitanju pristalice Republikanaca. Promjene u Kongresu, slažu se analitičari, a pogotovo novi Trampov uspon sigurno bi direktno uticali na ukrajinski konflikt, ali i na mnoga druga žarišta uključujući i odnose sa Kinom.
Bajden još uvijek siguran
"Demokrate vjerovatno neće zadržati oba doma Kongresa posle novembra, a možda neće ni kontrolisati čak ni jedan. Ovo vjerovatno neće biti važno za spoljnu politiku SAD. Čak i ako Republikanci preuzmu kontrolu nad oba doma, unutrašnji lomovi u republikanskoj koaliciji će vjerovatno ići u prilog nastavku podrške Ukrajini. 'Uzdržanost' u pogledu rusko-ukrajinskog rata očigledno nije većinsko stanovište u delegacijama Kongresa iz redova Republikanaca, a poluge moći će kontrolisati lideri koji ostaju uglavnom naklonjeni Kijevu. Pretpostavljeni predsjedavajući Predstavničkog doma Kevin Mekarti će morati da vodi poslanički sastanak Predstavničkog doma Republikanaca sa značajnom komponentom Demokrata, a on je već obećao da će preispitati pomoć Ukrajini. Međutim, ovo bi bilo daleko od dovoljnog da spriječi Bajdena da nastavi da vodi svoju politiku prema ratu u Ukrajini", procjenjuje stručnjak za bezbjednost i diplomatiju Robert Farli u autorkom tekstu za portal 1945, a zatim pojašnjava ovu situaciju.
"Činjenica je da Predsjedništvo SAD ima ogroman broj alata za sprovođenje spoljne politike uz vrlo ograničen doprinos Kongresa. Izvršna vlast ima ogromnu slobodu u pogledu budžeta za odbranu i u velikoj mjeri u pogledu transfera naoružanja, što otežava Kongresu da ima uticaj na ova pitanja. Dok predsjednici imaju tendenciju da mnogo kukaju o potrebi za jedinstvom u suočavanju sa stranim izazovima, u praksi se čini da čak ni ozbiljni politički skandali u Sjedinjenim Državama nemaju mnogo uticaja na sposobnost vlade SAD da slijedi svoje međunarodne ciljeve. Konačno, predsjednici često preusmjeravaju svoje napore na spoljnu politiku nakon što su izgubili kontrolu nad polugama Kongresa. Kada domaće pobjede postanu nemoguće, koristi se inostrana slava. U ovom kontekstu, Bajden bi imao i alate moći i podsticaj da ih koristi."
Tramp najveća opasnost
Farli smatra da bi do istinske promjene u kursu kurentne američke politike moglo doći samo ukoliko bi Donald Tramp uspio da se izbori za novi mandat u Beloj kući za dvije godine.
"Bivši predsjednik Donald Tramp nadvija se kao najveća opasnost trenutnoj američkoj politici. Trampova spoljna politika je i dalje u suprotnosti sa velikim dijelom Republikanaca, a razlike su posledica gledišta kako bi spoljna politika sledećeg republikanskog predsjednika mogla da izgleda. Tramp je bio prijateljski nastrojen prema stranim autokratama (uključujući ruskog predsjednika Vladimira Putina), tako da bi izgledi da Tramp odsluži još jedan predsjednički mandat doveli u pitanje politiku angažovanja NATO-a u ukrajinskom ratu, kao i status bilo kakvih pregovora između Kijeva i Moskve. Rusija bi mogla biti u iskušenju da potpomogne Trampov povratak, ukoliko bi se mogla nadati boljem dogovoru. Ukrajina bi se suočila sa suprotnim problemom. Istovremeno, postoje razlozi za vjerovanje da je Tramp slab kandidat za opšte izbore, što otežava svijetu da zna šta može da očekuje od Sjedinjenih Država u budućnosti", smatra Farli, koji kaže da Tramp trenutno ima i drugih problema.
"Tramp ima druge probleme, a ti problemi bi se mogli odigrati pre kraja rusko-ukrajinskog rata. Bez obzira da li će Republikanci preuzeti kontrolu nad Kongresom ili ne, bivši predsjednik Donald Tramp bi mogao biti optužen po raznim državnim i saveznim optužbama. Uspješno krivično gonjenje bi potencijalno moglo da eliminiše Trampa kao kandidata za predsjednika 2024. Ako Tramp izbjegne krivično gonjenje i preživi kao vjerodostojan kandidat, sve je na stolu."
Spoljnopolitički konsenzus
Farli procjenjuje da budućnost američke politike zavisi isključivo od uloge Donalda Trampa koji je, po njemu, uspio da za malo pokvari kompletan "spoljnopolitički konsenzus", te da bi u narednom mandatu to sigurno učinio.
"Na neki način, našli smo se u čudnom trenutku spoljnopolitičkog konsenzusa. Američke trupe više nisu u Avganistanu, a prisustvo malih kontingenata u Siriji i Iraku nije postalo pitanje partija. Demokrate i Republikanci imaju približno analogne poglede na prijetnju iz Kine, sa jedinom razlikom u taktici i nivou posvećenosti antagonizmu. Ostaju značajne razlike u imigraciji, ali ovo je postalo više unutrašnje nego spoljnopolitičko pitanje. Nema mnogo razloga da se spoljna politika pretvori u pitanje kampanje. To bi se lako moglo promijeniti 2024. Prije 2016. mnogi jednostavno nisu vjerovali da će Tramp pokušati da pokvari što je moguće veći dio spoljnopolitičkog konsenzusa. Sistem se održao, ali to možda neće biti slučaj u narednom periodu. Mnogo će zavisiti od izbora, a mnogo od toga da li će Tramp pretrpjeti nepopravljivu štetu prije 2024. godine."