Rušenje grada artiljerijom i raketama je lako, mnogo ga je teže okupirati. Krš stvara borbene položaje za branioce i ometa kretanje oklopnih vozila.
Pri kraju treće nedjelje ruske invazije na Ukrajinu, nameće se centralna tema: ovo je rat za koji Vladimir Putin vjeruje da “ne može sebi priuštiti da izgubi“ (po riječima direktorke Nacionalne obavještajne službe SAD Avril Hejns), ali to je takođe onaj isti rat koji ne može da dobije. Američkim trupama je trebalo samo tri nedjelje da zauzmu Bagdad 2003. Rat u Ukrajini traje gotovo tri sedmice, a Putin je i dalje od svojih ciljeva potpune "demilitarizacije i denacifikacije", u čemu neki "čitaju" nametanje ruskog marionetskog režima u Ukrajini.
Jedan od onih koji na taj način analiziraju dosadašnju rusku agresiju i Putinove poteze je kolumnista Vašington Posta Maks But.
"Njegov najbolji izbor je bio blickrig ka Kijevu u ranim danima rata. Ali to je propalo, a ruska vojska nije pokazala sposobnost da dosledno snabdijeva svoje oklopne kolone ili koordinira vazdušne i kopnene operacije. Rusi su bolje napredovali na jugu nego na sjeveru, ali njihovo napredovanje je sada zaustavljeno i još uvijek ne mogu da dominiraju nebom. Ukrajinci su uspostavili vještu i upornu odbranu - vojni zadatak koji je inherentno lakši od vođenja ofanzive".
On ističe da ruska vojska pokušava da nadoknadi nedostatak vojne vještine "čistom brutalnošću".
"Razbija Mariupolj i Harkov i od njih stvara ruševine, namjerno gađajući civile baš kao što je to nekada bilo u Alepu u Siriji i glavnom gradu Čečenije Groznom. Sledeći je vjerovatno na redu Kijev. Putin bi čak mogao da upotrijebi hemijsko oružje. Ali takva brutalnost često može biti bumerang koji dovodi do čvršćeg otpora. Imajte na umu da ruski saveznik Bašar al-Asad još uvijek nije ugušio pobunu u Siriji skoro sedam godina nakon ruske intervencije uprkos (ili zbog) svih zločina režima. Ili razmislite kako je Lenjingrad izdržao njemačku opsadu od skoro 900 dana od 1941. do 1944. To je priča koju bi Putin trebalo dobro da zna pošto je Lenjingrad, koji se sada zove Sankt Peterburg, njegov rodni grad, a njegov brat je poginuo u opsadi. Stanovništvo je gladovalo, ali se nije predavalo", piše But.
Rušenje grada artiljerijom i raketama je lako, okupirati ga je mnogo teže. Krš stvara borbene položaje za branioce i ometa kretanje oklopnih vozila, navodi on.
"Iračkim snagama, uz podršku američke vojske, bilo je potrebno devet mjeseci od 2016. do 2017. da preuzmu Mosul u kome je bilo oko 6.000 boraca Islamske države. Da li je Putin spreman da sačeka dugotrajnu opsadu Kijeva dok sankcije nastavljaju da udaraju rusku ekonomiju i dok se kese sa leševima stalno vraćaju kući? Američki zvaničnici konzervativno procjenjuju da je Rusija izgubila 5.000 do 6.000 vojnika u prve dvije nedelje rata - ili otprilike 400 dnevno. (Prava cifra bi mogla biti i do 700 dnevno.) To su gubici koje Rusija nije pretrpjela od 1945. U Avganistanu, Sovjeti su u prosjeku imali oko pet ubjenih vojnika dnevno, a čak je i to bilo dovoljno da potkopa režim. Putin već osjeća napetost - pokušava da regrutuje sirijske plaćenike i navodno traži od Kine vojnu opremu. To su znaci da on nema dovoljno vojnika ili oružja da nadoknadi veće gubitke od očekivanih u ratu koji ne ide po planu", piše But za Vašington post.
Na kraju bi Rusi, kako ističe, mogli da probiju put do Kijeva. Možda bi čak mogli da ubiju ili zarobe predsjednika Vodimira Zelenskog.
"Ali to ipak ne bi dobilo rat. Slobodna ukrajinska vlada bi jednostavno mogla da se preseli u Lavov, u zapadnu Ukrajinu ili Poljsku i nastavi da okuplja otpor. Putin nema ni približno dovoljno vojnika u Ukrajini - prema procjenama ima ih manje od 190.000 - da kontroliše zemlju sa više od 43 miliona ljudi. U istočnoj Ukrajini i Siriji, Putin je radije delegirao prljavi posao kopnene borbe na lokalne saveznike. Ali mali su izgledi za regrutovanje proruskih snaga bezbjednosti u ostatku Ukrajine. Čak i Ukrajinci koji su nekada bili prijateljski nastrojeni prema Moskvi sada su izjedani mržnjom prema Rusiji. Antiruski protesti se nastavljaju pod oružjem okupatora", navodi But.
Prema njegovim riječima, Putin pravi pakao od života ukrajinskim civilima, ali ukrajinski borci koje snabdijeva Zapad mogu da naprave pakao za ruske trupe u godinama koje dolaze – i biće potrebno više od nekoliko raketnih udara da se presjeku linije snabdijevanja Ukrajine od njenih susjeda iz NATO-a.
"Na kraju, ono što me ubjeđuje da Rusija ne može da pobijedi je Napoleonova maksima: ‘U ratu moralna moć, u odnosu na fizičku, iznosi tri četvrtine ukupne moći”. Rusi možda imaju više materijala, ali Ukrajinci imaju odlučujuću moralnu prednost. Dok se Ukrajinci očajnički bore za svoju domovinu, mnogim ruskim trupama nije rečeno kuda idu i onda se dešava da se predaju prvom prilikom.
Ako Putin želi da izbjegne dugotrajno blato, prije ili kasnije moraće da ublaži svoje maksimalističke ciljeve i okonča ovaj zli rat. Jedini razuman izlaz je prihvatiti poraz dok ga nazivamo pobjedom. Na njegovu sreću, on je uvježbana vrdalama. Velika opasnost je da Putin možda neće biti sasvim racionalan kada je u pitanju Ukrajina. Tako bi mogao nastaviti da pokušava da dobije rat, u kome ne može da pobijedi, uz strašnu cijenu za obje strane", zaključio je kolumnista Vašington posta Maks But.