Poznati rukometaš iz Bara ovjerio trofej “ulov mjeseca”!
Na pomen prezimena Nikočević prve i neizostavne asocijacije u Baru su rukomet i podvodni ribolov. Glavni krivci za to su otac i sin Stevo i Božo Nikočević, bivši i sadašnji rukometni asovi, ujedno i šampioni podvodnog ribolova koji su danas proslavili jedan od najatraktivnijih “trofeja” ikada viđenih u ovom dijelu Južnog Jadrana!
“Pobjednički hitac” na oko 12 metara pod vodom ispalio je Nikočević junior – pravo u gofa teškog 32 kilograma! Za one koji nisu upućeni u vrste riba koje stanuju (i love se) u Jadranskom moru, gof je jedna od onih koje se najviše cijene. Ova riba bila je svojevremeno simbol luksuza na francuskom dvoru a omiljeni je ulov ribolovaca i zbog toga što se jako teško lovi. Naročito kapitalci poput ovoga koji je izvadio Božo Nikočević.
POGLEDAJTE TRENUTAK KADA JE KAPITALAC POGOĐEN PODVODNOM PUŠKOM:
Za Božov spektakularni ulov, inače, “krivac” je i epidemija koronavirusa u Crnoj Gori koja je u poslednji čas odložila njegov odlazak u novi klub Sienu.
“Trebao sam da budem u klubu sjutra, ali su okolnosti odložile put za 31. jul. Da sam morao na put teško da bih se odlučio da odem danas u ribolov”, počinje razgovor za Mondo Nikočević koji već devet godina igra u inostranstvu a ribolovm se bavi odkada je proplivao.
O današnjem ribolovačkom podvigu nekadašnji prvotimac Partizana priča ne skrivajući ushićenje, ali i zadovoljstvo što mu je u podvigu pomogao otac.
“Ne bi valjalo da Šile (nadimak Steva je Šiško, op.a), nije bio tu da pripomogne”, priča uz osmijeh Božo i dodaje da je borba sa gofom kapitalcem bila veoma naporna.
POGLEDAJTE SLAVLJE NAKON ŠTO JE TROFEJ IZVAĐEN IZ VODE:
“Oko dva i po minuta trajala je “čeka” na dubini od 12 metara, a onda sam počeo sa “mumlanjem” nakon čega mi se okrenuo bočno i tada sam ga “probio” sa distance od otprilike pet metara. U skladu sa težinom, gof je pružio žestok otpor. Vukao me je bar 500 metara, a odmotao svih 40 metara kanapa iz puške. Srećom da su tu bili brat i tečo sa barkom, i naravno Šile koji je stigao da “dotučemo” gofa", kaže Nikočević.
Svojevrsna najava današnjeg trofeja bili su gofovi teški 14 I 13 kilograma koje su Božo i Stevo nedavno ulovili u barskom akvatorijumu.
Na pomen dobre ribolovačke sezone, Božu na trenutak nestaje osmjeh sa lica. Dvadesetsedmogodišnji Baranin umalo je, prije tri godine stradao kada je blizu njega, dok je ronio nepoznata osoba bacila dinamit.
“Tačno je, ribe ima mnogo više a za to velike zasluge imaju Alek Vuković i pokojni predsjednik mog kluba SRK Budva Andrija Gazivoda, koji su mnogo učinili u borbi protiv krivolovaca i naročito dinamitaša”, priča Nikočević.
U nastavku razgovora Božo priznaje ono što nije teško bilo i pretpostaviti – da je glavni krivac za njegovu strast prema podvodnom ribolovu i rukometu otac Stevo koji je takođe bio as Partizana i Lovćena i dio karijere proveo u Italiji.
“Šile mi je čim sam proplivao dao luk i strijelu za podvodni ribolov. Pored rukometa i ribolova dijelimo i strast prema lovu”, nadovezuje se Nikočević junior i otkriva da u rodnom Baru najviše voli da boravi u maju jer tada može da kombinuje lov u okolnim planinama i ribolov. Naravno, u tandemu sa ocem i ostatkom “ekipe” Nikočevića koja zbog okolnosti neće zajednički uživati za trpezom u danas ulovljenom gofu.
“Riba je toliko velika da bi morali da pravimo svadbu da bi je pojeli, a kako zbog vanrednih okolnosti nismo u mogućnosti da organizujemo takvu vrstu druženja odlučili smo da je prodamo. Ribe nam kao aktivnim ribolovcima u zamrzivaču ionako nikada ne hvali”, šaljivo komentariše Božo.
O njegovom spektakularnom ulovu već su čule nove kolege u Italiji.
“Vidjeli su slike i snimke, oduševili su se i već mi najavljuju dodatni angažman – da lovim i za njih”, nastavlja uz smijeh Nikočević.
Podvodni ribolov je, naravno, i uobičajen dio Božovih priprema za novu rukometnu sezonu.
“Tako je odkako mi je otac bio trener u Mornaru”, objašnjava Nikočević koji je bio standardni reprezentativac Crne Gore u svim mlađim kategorijama.
Rukometna karijera Boža je odvela i u Tursku gdje su bili oduševljeni i njegovim lovačkim i ribolovačkim vještinama.
“Vodili su me po njihovim lovištima, ronio sam i tamo, ali nije to ovako dobro kao kod nas. Vidjećemo kako će biti u italiji, sad sam se primakao moru”, zaključuje Nikočević koji bi, s obzirom da ostaje u Baru do kraja jula, mogao da nas obraduje atraktivnim novostima i narednih dana.