Najbolji teniser svijeta je još jednom govorio o brojnim aktuelnim teniskim temama, ali i o životu s porodicom u Srbiji.
Novak Đoković u ponedeljak igra prvi zvanični meč posle 50 dana i finala US opena, a na mastersu u Parizu prve obaveze imaće u dubl konkurenciji.
No, dok se on priprema za napad na trofej u singlu u pariskom "Bersiju", Đoković se ponovo osvrće na njegov mogući odlazak na Australijan open naredne godine.
Đoković je u intervjuu za "Večernje novosti" ponovo govorio o tome hoće li ići u Melburn da brani trofej, o napadu na titulu u Dejvis kupu pod zastavom Srbije, ali i o životu u Beogradu, gdje ove godine provodi daleko više vremena.
Novak je na početku razgovora istakao da će na mastersu u Parizu napasti trofej, ali otkrio i koji su mu glavni ciljevi do kraja 2021. godine.
"Oni koji me dovoljno dugo poznaju, mogu sami da zaključe kakve ambicije imam. Uvijek najviše. Ovo je jedan od najvećih turnira na svijetu, jedan od zlatnih devet mastersa. Imao sam dosta uspjeha u prošlosti u ovoj areni. Vraćam se u ovaj grad sa puno lijepih emocija i sjećanja na Rolan Garos. Moja poslednja posjeta Parizu bila je posebna i trijumfalna. Nadam se da ću da nastavim taj niz. Borba za broj jedan na kraju godine je u toku. Istina je, imam veće šanse od svog protivnika i to su mi, ujedno, i želja, i cilj na kraju sezone. Naravno, i Dejvis kup", rekao je Đoković.
Da li to znači da će Novak igrati u Dejvis kupu?
"Velika mi je motivacija da igram za Srbiju. Jedva čekam. Dejvis kup i grend slemovi su turniri u koje ću u budućnosti ulagati najviše pažnje."
Đoković se ponovo osvrće na sve što je ostvario u 2021. godini - tri grend slem trofeja, ali i teške poraze, poput onog u finalu US opena.
"Upravo tako! Taj US open je bio izuzetno emotivno zahtjevan. Bila je velika istorijska prilika i to je dodatno svalilo teret, očekivanja i pritisak na mene. To je nešto što nisam mogao da potisnem i ignorišem. Jednostavno, bila je previše jaka energija. Ali, u finalu sam osjetio nešto što nikada prije toga nisam osjetio u Njujorku. I, to je najveća pobjeda koju sam odnio, iako sam izgubio meč od boljeg tenisera tog dana. Odnio sam pobjedu na nekom drugom nivou, više ljudskom, nego sportskom. Podršku koju mi je publika pružila tog dana, i energija koju sam dobio od nje, dovjeka ću pamtiti."
Naravno, glavna tema razgovora tiče se i njegovog odlaska na Australijan open. Da li će ići u Melburn?
"Iskreno, ne znam! Svake nedelje bukvalno stiže neka druga informacija. Najavljivali su da će da izađu sa zvaničnim saopštenjem prošle sedmice, ali nisu. Sad se to nekako odlaže, jer se vjerovatno čeka da se oglase, što državne strukture, što regionalne. Država Australija može da dozvoli da se uđe, ali onda u Viktoriji postoji neki potpuno drugi pristup."
A ukoliko vakcinacija bude obavezna, da li će onda putovati u Australiju?
"Ni to ne znam! Neću da pričam na tu temu, sve dok ne budem vidio koji su zvanični uslovi. Kada bude izašlo saopštenje, onda ću moći i da se odlučim. Jer, u ovom trenutku postoji mnogo nagađanja. Nekoliko mjeseci se pričalo o određenim uslovima, i onda se dosta toga promijenilo, i to na bolje, za vakcinisane igrače. Između ostalog, da više ne moraju da budu u karantinu."
Đoković napominje da on nema obavezu samo prema sebi, već i prema ostalim igračima, kroz asocijaciju PTPA koju je osnovao prije više od godinu dana.
"Kada razmišljam o odlasku u Australiju i uslovima, razmišljam i u ime svih ostalih. Smatram da je veoma bitno da, ako se već ide u Australiju, uslovi za takmičenje budu isti za sve. Jer, ako nisu, onda mora da se razgovara na tu temu, da se vidi šta ima smisla da se radi. U to treba da budu uključeni i ATP, i VTA i sve ostale interesne organizacije koje učestvuju u našem teniskom ekosistemu, a prije svih, igrači. Moramo da se ujedinimo po tom pitanju, pošto Australija ima dosta rigorozne uslove i mjere u odnosu na druge. Vidjećemo šta će biti, još se ništa ne zna."
Na kraju, Đoković se u razgovoru za "Večernje novosti" osvruno i na činjenicu da sada s porodicom živi u Srbiji.
"Trenutno smo u Beogradu, gdje Stefan ide u školu, a Tara u predškolsku ustanovu. Uživaju. Imaju svoje drugare, odrastaju u svojoj sredini. Putujemo, između Španije, Monaka i Beograda, ali uglavnom smo u Beogradu. Ova godina je takva. Srećan sam što smo porodično više u Srbiji, jer mi moji korjeni nedostaju. Više od dvadeset godina sam na putu. Sve je to lijepo, čovjek kroz putovanja upozna mnogo kultura, ali nema tog osjećaja koji može da odmeni onaj kada si kod svoje kuće", zaključio je Novak Đoković.