Ukrajinski bokseri Vitalij i Vladimir Kličko bili su svjetski šampioni u ovom sportu, a malo ljudi zna da je na njihovu karijeru uticao otac Vladimir Rodionovič Kličko.
Vladimir je rođen 1947. godine, a već u mladosti se prijavio u vojsku gdje je stvorio zavidnu karijeru i stigao do čina generala. On je bio oženjen učiteljicom Nadeždom Uljanovom, koja je majka Vladimira juniora i Vitalija.
Zbog vojske sa porodicom je obišao cio SSSR. Njegov stariji sin Vitalij je rođen u današnjem Kirgistanu, a mlađi Vladimir u Kazahstanu.
Kličko senior je obožavao boks, pa su zato njegovi sinovi počeli da se bave ovim sportom. Otac Vladimir omogućio je sinovima najbolje školovanje, a usadio im je i vojnu disciplinu, koja ih je kasnije dovela do titule svjetskih šampiona u teškoj kategoriji.
Kao oficir visokog ranga, Vladimir je bio u mogućnosti da svojoj deci podari najbolji odgoj koji je Sovjetski Savez mogao da pruži. Postoji dobar razlog zašto braća tečno govore nekoliko jezika, a obojica imaju doktorat iz sportske nauke na Univerzitetu u Kijevu.
Kao vojnik, Vladimir je prirodno bio posvećen očuvanju integriteta Sovjetskog Saveza i protiv mahinacija njegovih hladnoratovskih neprijatelja. Govoreći o svojoj ranoj adolescenciji u intervjuu za Grantland 2011. godine, Vitalij Kličko je rekao: "Čitavog mog života su mi govorili da su Sjedinjene Države jedna užasna zemlja... u nekom trenutku, oduvijek sam vjerovao, moraću da branim svoju domovinu od ludih Amerikanaca koji žele da kontrolišu čitav svijet." U Vladimira je bio usađen jednako rigorozan osjećaj dužnosti prema njegovoj domovini, a on dodaje: "Kad sam imao 12 godina, pucao sam iz AK-47, rukovao ručnim granatama, trčao kroz podzemne tunele, radio vježbe i učio kako da se odbranim od tenkovskih napada."
Idealistički dječački pogled braće Kličko na SSSR ozbiljno će, međutim, biti stavljen na probu kada ono čemu su prisustvovali u aprilu 1986. godine ne bude mogla da potre nikakva količina patriotske ideologije.
GRAD SMRTI I UŽASA: Ovako danas izgleda Černobilj
Porodica Kličko 1986. godine doživjela je nuklearnu katastrofu u Černobilju. Kličko senior je odmah pozvan na mjesto nesreće kako bi nadgledao operaciju sprečavanje širenja radijacije, a bio je na čelu ove grupe koja je kasnije dobila naziv "likvidatori".
"Nekoliko radnika poslato je odmah posle eksplozije na mjesto nesreće. Morali da čiste radioaktivni otpad i to golim rukama. Bacali smo olovo na reaktor sve dok ga nismo zatrpali. Dosta mojih prijatelja je izgubilo život", pričao je Kličko senior, koji je preminuo od raka 2011. godine.
Prošetajte Černobiljem... (VIDEO)
Mnogi isprva nisu bili svjesni koliko je situacija opasna, naročito pošto je Sovjetska vlada pokušavala da zaustavi širenje detalja o nesreći, ali ozbiljnost incidenta postala je očigledna kad je vlada naredila evakuaciju u prečniku od 30 kilometara. Drugi su znali i uprkos tome nastavili operaciju čišćenja, sa radnicima na licu mjesta koji su lopatama uklanjali radioaktivni otpad, u pokušaju da dekontaminiraju oblast i, najvažnije od svega, ugase vatru u reaktoru ogromnim količinama pijeska, olova, gline i bora koji apsorbuje neutrone. Većina ovog materijala bacana je na reaktor iz helikoptera, a Sovjetske vazduhoplovne snage aktivno su učestvovale u operaciji. Pomagali su im vatrogasci, radnici i vanredni dobrovoljci, koji će kasnije kolektivno postati poznati kao "likvidatori" zbog svoje uloge u čišćenju posle katastrofe.
Svjetski mediji navode da su ti "likvidatori" svjesno žrtvovali svoje živote da bi spriječili širenje veće katastrofe i gubitak ljudskih života.
"Oni koji su mogli da odu, iskoristili su tu priliku. Ali, ako ste vojnik, vi jednostavno morate da obavite svoju dužnost", rekao je prije nego što je preminuo Vladimir Rodionovič Kličko.
Vladimir i Vitalij su pričali da su u detinjstvu došli u dodir sa kontaminiranom vodom.
"Kada su se automobili i vojna vozila vraćali iz Černobilja, prali bi ih u bazi u kojoj smo živjeli. Voda koju su koristili za pranje vozila, skupljala bi se u velike lokve. Moj brat, naši prijatelji i ja igrali smo se u tim lokvama papirnatim brodićima. Tada niko nije znao koliko su ozbiljni problemi zbog radijacije", rekao je jednom prilikom Vladimir Kličko junior, koji je dodao da je Černobilj ostavio dubok trag na njih, a i prerano im je uzeo oca.
Na kraju je mlađi Vladimir evakuisan u odmaralište na Azovskom moru u južnoj Ukrajini, mada je njegov stariji brat odlučio da ostane u vojnoj bazi njihovog oca. Imajući u vidu koliku ja pažnju dobio u dokumentarcu koji nosi njihovo ime, očigledno je da je Černobilj ostavio dubokog traga na njima i da su njihova sjećanja na katastrofu i dalje veoma živa. Za dvojicu najvećih svjetskih šampiona teške kategorije svih vremena, događaj koji smo mi ostali iskusili samo u istorijskim čitankama ostaje i dalje veoma živi dio njihove porodične istorije. To je vjerovatno i izvor nijemalog bola, imajući u vidu da je on vjerovatno razlog prerane smrti njihovog oca u 64. godini.
Somovi mutanti?Radioaktivne grdosije iz Černobilja
Iako je Vladimir Kličko na kraju dočekao najgori mogući ishod svog učešća u Černobiljskoj katastrofi, doživio je da vidi kako obojica njegovih sina postaju šampioni u teškoj kategoriji. Poživio je dovoljno dugo da ih vidi kako pobjeđuju desetine najvećih pretendenata i dominiraju svijetom boksa, sve vrijeme noseći zastavu nezavisne i postepeno oporavljene Ukrajine. Oni i mnogi drugi možda bi još više bili izloženi dejstvu nesreće da nije bilo hrabrosti likvidatora u Černobilju, uključujući i njihovog oca. Sam otac Vladimir je to možda najbolje sumirao kad je u filmu Kličko rekao: "Oni koji su mogli da odu... iskoristili su tu priliku. Ali ako ste vojnik, vi prosto morate da obavljate svoju dužnost." Uzevši u obzir da je na kraju žrtvovao svoj život kako bi spriječio širenje dalje nuklearne katastrofe, ne iznenađuje što su njegovi sinovi postali tako odlučni i veliki ljudi.