Borba sa okolinom i vlastitim tijelom, lovački insitikt, strah, strast i rizik adrenalinsko su punjenje jednog od najekstremnijih sportova na svijetu – podvodnog ribolova na dah.
Iako susjedna Hrvatska slovi za elitnu destinaciju podvodnog ribolovstva u svijetu, ovaj ekstremni sport u Crnoj Gori tek je u povoju. S obzirom na zamah koji je dobio poslednjih godina, na vrhunske takmičarske rezultate crnogorskih podvodnih ribolovaca neće se dugo čekati. Jedan od asova ove ekstremne ribolovačke discipline koji obećava velike trofeje je svakako Milan Popović koji još uvijek nije proslavio punoljetstvo, ali je minulih godina bio redovno visoko kotiran na domaćim i međunarodnim takmičenjima.
“S mojim godinama, među podvodnim ribolovcima sam mlađi pionir i redovno dobijam diplome za najmlađeg takmičara na domaćim kupovima. Kako sam ovim sportom počeo da se bavim još od sedme godine, imam staž zbog kojeg me kolege doživljavaju ozbiljno. Naravno, još uvijek imam mnogo toga da naučim i toga sam svjestan u svakom trenutku”, počinje razgovor za MONDO Popović.
Milan je u svijet podvodnog ribolova ušao na neobičan način.
“Kada sam imao sedam godina djed mi je napravio luk i strijelu od suncobrana. Uz to od opreme sam imao još samo običnu masku i sa tim arsenalom sam počeo da lovim sitnu ribu.Baš kao što su i veterani podvodnog ribolovstva iz Šušnja, Dragan Lekić, Slobo Lekić Krnja, Doktor Žarko Abramovič… Od prve ulovljene ribice tim lukom, strast za podvonim ribolovom je samo jačala. To je ljubav za cijeli život i mogu da je razumiju samo oni koji sebi daju šansu da se zaljube u ovaj sport”, priča u dahu Popović.
Od luka i strijele napravljenih od žica suncobrana Milan je danas stigao do opreme čija vrijednost dostiže nekoliko hiljada eura.
„Kad savjetujem drugove koji tek počinju da se bave podvodnim ribolovstvom kako da nauče da love, prvo im kažem da je ulov gotovo srazmjeran vremenu provedenom u vodi. Tako je bilo bar kod mene. Vremenom sam počeo sve više i sve kvalitetniju ribu, onu koja se lako prodaje i ima dobru cijenu. Zaradu sam trošio uglavnom na opremu. Kako sam postajao bolji, tako su mi rasle želje vezane a kvalitet opreme. U ovom trenutku imam komplet od šest vrhunskih ronilačkih odijela, nekoliko puški a o ostaloj opremi i da ne govorim“, kaže Popović.
Dok govori o rizicima koje nosi podvodni riblov otkriva višegodišnje iskustvo bavljenja ovim ekstremnim sportom.
„Malo ljudi zna da je podvodni ribolov na dah zapravo jedna od najopasnijih sportskih disciplina. Hipoksija je najčešći uzrok stradanja ronilaca, Nastupa bez najave, gubi se svijest uslijed smanjenja kiseonika ukrvi i bez spasilačkeintervencije vodi u sigurnu smrt. Drugi najčešći uzrok stradanja su udari od glisera, skutera i drugih brzih plovila koja često nekontrolisano jure uz obalu. Treći je kod nas krivolov dinamitom. Jednom sam se našao na dvadesetk metara od bačenog dinamita i imao sam sreće da ne nastradam”, prisjeća se Popović uz opasku “naša maksima je da nijedna riba nije vrijedna života”, kaže Popović.
Kao glavni uzrok nesreća do kojih dolazi u podvodnom ribolovu ističe paniku.
“Ronjenje na dah nosi specifično breme borbe sa vremenom. U rizičnim situacijama zato ne smije da se gubi smirenost jer je potrebno reagovati na pravi način odmah. Moje najtežeiskustvo je bilo zaglavljivanje u jednoj rupi. Zapeo mi je pojas sa 5-6 hobotnica kada sam ulazio u pećinu, i nisam mogao ni napred ni nazad. Pomislio sam odmah na pravilo “nema panike” i skinuo prvo leđni pojas, otkačio pušku, skinuo masku i bez pola opreme izronio. Sačekao sam potom da se potpuno smirim i oporavim i nakon desetak minuta se vratio u vodu po opremu i ulov”, priča Milan ne skidajući s lica širok osmjeh.
Dosada najstrašnije iskustvo koje je preživio pod vodom bio je, kako kaže, napad murine (opasna zmijolika riba).
“Napala me je u trenutku kada sam imao za pojasom bar 10 kilograma težak ulov hobotnica. One su je privukle i krenula je da obleće oko menei da me grize. Odijelo amortizuje te ugrize pa nisu strašni, preplašio sam se ali samo na kratko. Kraj te episode bio je nepovoljniji po murinu jer sam je ubio”, prisjeća se Milan.
Dok priča o osjećaju koji ima dok lovi pod vodom, sjaj u očima odaje s kolikom strašću je posvećen ovom sportu.
“To je zbilja jedinstven i za mene neprevaziđen osjećaj.Spustim se na dno, legnem i čekam. Vremenom se stiče lovački instikt, svaki dan pod vodom donosi neko novo saznanje. Nauči se po tragovima gdje je bila kakva riba, šta je jela, da li se vraća na to mjesto. Najbolji je osjećaj kada se iznad vas okupi jato sitne ribe i onda razbježi od dolaska neke veće ribe koja ih lovi. Ispod, sa dna posmatrate taj prizor i čekate trenutak kada vas riba koju lovite spazi, okrene bok da bi pobjegla kada vam se namjesti za pogodak”, kaže u dahu Milan.
Ove godine, Milan je sa svojim klubom KSR Free Divers učestvovao na Svjetskom kupu koji se Hrvatskoj tradicionalno organizuje pod pokroviteljstvom kompanija Dive in. Od 120 timova iz čitavog svijeta KSR Free Divers za koji je sa Markom Krivokapićem i Ilijom Purlijom nastupio i Milan Popović zauzeo je 21. mjesto.
“Prestižno takmičenje na kojem sam imao zadovoljstvo da upoznam legendarnog Danijela Gospića. Što je Mesi u fudbalu on je u sportskom ribolovstvu. Ove godine održavalo se u Zadru, zapravo kod dugog otoka. Imali smo još nekoliko takmičenja u Crnoj Gori a glavna tek stižu na jesen. Na klupskom takmičenju u organizaciji KSR Tuna iz Budve od 25 učesnika bio sam 4. i uz dobar plasman dobio diploma kao najmlađi takmičar”, dodaje Popović.
Na kraju razgovora Milan je otkrio svoje trenutne kapacitete i želje.
“Trenutno je moje optimalno `radno vrijeme`na dubini od 16-17 metara око 1,30 minuta. Naravno roni se isključivo na dah. Najduža relacija na kojoj sam u ronio bila je Buljarica – Čanj. Omiljena tehnika lova mi je šunjanje u svitanje. Specijalnost su mi hobotnice, ali sanjam da ulovim jednog gofa kapitalca. Na takmičenjima naravno želim trofeje pa ma kakav me ulov vodio do njih“, zaključio je Popović.