Igrač Olimpijakosa posvetio trijumf u Evroligi pokojnom ocu,a posebno se zahvalio Dušanu Ivkoviću. "Više nismo imali kud i počeli smo da pogađamo".
Šta povezuje Miloša Vujanića, Milenka Tepića i Marka Kešelja?
To su jedina trojica aktivnih srpskih košarkaša, koji u ličnoj kolekciji trofeja imaju i onaj najznačajniji u evropskoj klupskoj košarci!
Nije Marko bio u redu najzaslužnijih za spektakularni trijumf nad ekipom CSKA (62:61), ali je Olimpijakos njegovim jedinim poenima na Fajnal foru - trojka za 48:53 u 32. minutu - definitivno uhvatio priključak posle pada na "minus 19" i najavio uzbudljivu završnicu.
"Ma, ništa više nije bitno! Zaboravlja se utakmica, zaboravlja se sve, ostaje Olimpijakos upisan kao osvajač Evrolige 2012. godine i moje ime u toj ekipi. Ne sjutra-preksjutra, nego za 10 godina kada budem gledao neke snimke sa ovog turnira, vjerovatno će mi tek onda biti jasno šta smo večeras uradili", rekao je Kešelj za MONDO nakon šampionske ceremonije.
Da li se sećaš da si ikada u karijeri bio učesnik ovakvog preokreta?
"Ne znam... Ali ako je prije utakmice rijetko ko vjerovao da možemo ovo da osvojimo, u trećoj četvrtini sigurno nije niko! Pokazali smo milioniti put šta je košarka, da se igra do poslednje sekunde i poslednjeg zvuka sirene. Djeluje kao izlizana fraza, ali se i u finalu Evrolige pokazala istinitom. Drago mi je da su mi se baš u ovoj hali vratile te poslednje sekunde i da, evo, idem nazad u Pirej sa peharom u rukama", podsjetio se Kešelj poraza od Turaka u polufinalu Svjetskog prvenstva 2010.
Kada već asociraš na reprezentaciju, kako će tvoji drugovi Krle i Teo da prebrode ovakav slom?
"Dobro, ja se zezam da su oni juče uzeli neke MVP pehare, pa da ne idemo Duda, ja i Sale Kesar praznih ruku kući. Ipak imamo i mi nečim da se pohvalimo iz Istanbula, nekim suvenirom!"
Kešelj je posle tog odgovora samom sebi zadao temu za priču...
"Želim da se zahvalim Dudi Ivkoviću, što mi je omogućio da se posle svih uspona i padova tokom sezone, na kraju ipak nađem na Fajnal foru, da budem u početnoj postavi i na kraju sa peharom u ruci. Tom čovjeku dugujem veliku zahvalnost za sve što smo do sada zajedno uradili".
Pomenuo si startnu postavu, kojoj nije dobro krenulo u napadu i to se produžilo na čitavo prvo poluvreme, sa samo 20 postignutih poena. Šta je bio problem?
"Jedno vrijeme smo držali priključak. Bilo je nekih 11:7, lomio se rezultat, ni njima nije išlo sjajno i onda je Teo ubacio tri, četiri trojke, ne znam ni sam i slomio nas. Pali smo emotivno, a bili smo malo ispražnjeni još od utakmice sa Barselonom i uz to smo puno respektovali CSKA, jer ipak je to 'drim tim' Evrolige, koji je do večeras doživio samo dva poraza. Kasnije, kada smo videli da više nemamo kud, nekako smo se razigrali. Ubacivali smo i trojke i bacanja, završavali neke lagane akcije i na kraju pobijedili. Mislim da je ovo istorijsko finale".
Kako se posle neizbježnog slavlja "prestrojiti" mentalno na finale grčkog plej-ofa?
"Bilo bi sjajno da krunišemo sezonu titulom. Ovo je fantastičan uspjeh, ali mislim da naši navijači priželjkuju da se ona posle 15 godina vrati u Pirej. Sigurno ćemo se potruditi da im tu želju ispunimo".
Ono najintimnije, Kešelj je ostavio za kraj priče pod svodovima dvorane "Sinan Erdem".
"Posvetio bih pehar mom pokojnom ocu, sa kojim sam odrastao sanjajući da će ovaj momenat doći. Nažalost, on nije doživio da to vidi, ali želim da ga se sjetim i ovom prilikom".
(tekst i foto: I. Bogunović - MONDO)