Dejan Radonjić je kao igrač i trener vodio bitke protiv Duška Vujoševića, a bili su i saradnici na klupi Crne Gore. Smrt čuvenog košarkaškog trenera mu je teško pala.
Smrt čuvenog košarkaškog trenera Duška Vujoševića potresla je ljubitelje ovog sporta širom Evrope. Vujošević je ostavio dubok trag u srpskoj, regionalnoj i uopšte evropskoj košarci i od njega se opraštaju bivši klubovi, igrači koje je trenirao, ali i veliki rivali s kojima je vodio bitke na terenu.
Tako se iz Sankt Peterburga, gdje se održava fajnal-for "Vinlajn basket kupa", za srpske medije oglasio Dejan Radonjić koji je i te kako bio potresen zbog smrti Duška Vujoševića.
"Iskoristio bih priliku da izjavim saučešće porodici. To je najveći gubitak za porodicu i prijatelje, naravno i za košarku. Naš prvi susret na terenu bio je na terenu 1986. godine u Leskovcu. Ja sam bio u reprezentaciji Crne Gore, a on je bio trener Srbije. Poslije toga sam imao prilike da igram kao igrač protiv Duleta, bio mi je i trener u Budućnosti, puno utakmica smo imali jedan protiv drugog i onda kao trener", rekao je s tugom u glasu Dejan Radonjić.
"Ne mogu tačno da se sjetim broja, ali igrali smo ogroman broj utakmica. Radili smo zajedno i u reprezentaciji Crnoj Gori i postoji istorija naših zajedničkih momenata. Imao je veliki uticaj na moju karijeru. Košarka je izgubila jednog od najvećih od nas...", zaključio je Dejan Radonjić.
Ko je bio Duško Vujošević?
Duško Vujošević rođen je 3. marta 1959. godine u Podgorici je u košarku ušao kao trener još sedamdesetih godina prošlog vijeka, kada je vodio prvo omladince, a onda je prvi samostalni posao imao u OKK Beogradu 1982. godine. Trenirao je zatim Mladost iz Zemuna, pa bio pomoćnik i glavni trener u Partizanu - prvo od 1987. do 1989. godine, pa poslije kratke epizode u Grčkoj opet je vodio ekipu u sezoni 1990/91, prije nego što će crno-bijeli osvojiti evropski trofej.
Kratko je zatim vodio i Crvenu zvezdu, bio je u Breši, Olimpiji Pistoji, Pezaru, Radničkom, a zatim je najbolje dane svoje trenerske karijere proveo od 2001. do 2010. godine u Partizanu, koji je vodio i od 2012. do 2015.
Osvojio je 11 titula u domaćem prvenstvu sa Partizanom, dok je pet puta bio šampion ABA lige. Ima i tri Kupa Radivoja Koraća, dok je vodio i Partizan na fajnal-for 2010. godine u Parizu. Takođe, ima i FIBA Korać Kup iz 1989. godine, dok je pored pomenutih klubova vodio i reprezentacije Srbije i Crne Gore, pa same Crne Gore, Bosnu i Hercegovinu, CSKA iz Moskve, Limož i naposlijetku Kluž.
Preminuo je u srijedu u Beogradu, nakon što je nekoliko nedjelja bio hospitalizovan zbog problema sa upalom pluća.