Trener Partizana i dalje živo pamti jedan od najtežih trenutaka u svojoj karijeri.
Željko Obradović, najtrofejniji trener Evrope, osvojio je čak devet titula prvaka Evrope, sa reprezentacijom je bio i prvak Evrope i svijeta i srebrni na Olimpijskim igrama i kada se osvrne za sobom, mnogo je više lijepih uspomena.
Kao i uvijek, tih lijepih sjećanja ne bi bilo da nije bilo i onih teških i normalnih i u životu i u sportskoj karijeri. Jedan takav detalj "Žoc" je posebno zapamtio u ljeto 1999, kada je odveo ekipu na Eurobasket posle kratkih priprema i razaranja zemlje NATO bombardovanjem, a tamo opet došao nadomak finala i borbe za zlato.
SR Jugoslavija tada je stala u polufinalu protiv Italije (62:71), a Obradoviću je toliko teško pao taj poraz da je otišao u svlačionicu i zaplakao. "Pamtim tu utakmicu protiv Italije. Imali smo prije toga fantastične rezultate od 1996. i finala sa Drim timom, 1997. postali smo prvaci Evrope, 1998. postali prvaci sveta iako smo otišli prežaljeni. Te 1999. su lopte bile u rukama Divca i Bodiroge, fantastičnih igrača koji su promašili neke zicere. To sam doživio tako da sam pobjegao u sobu i plakao sam. I pokojni ekonom Ivan iz Saveza me je vidio i zamolio sam mu da to ne dijeli ni sa kim. To mogu sada da kažem i bilo mi je zaista teška situacija. Bilo je teških trenutaka", rekao je Obradović u interjvuu za "N1".
Obradović je najveće uspjehe na klupi reprezentacije ostvario u periodu od 1996, kada je prvi put vodio ekipu samostalno na Olimpijskim igrama u Atini, do navedene 1999. Ipak, jedan svoj tim uvek ističe kao najbolji koji je vodio. I danas u nekoliko sekundi izdiktira imena svih igrača koje je vodio u Atlantu i sa kojima se skoro pola sata potpuno ravnopravno borio sa drugim Dimom timom u finalu. "Mnogi su me pitali, ali ta reprezentacija 1996. godine iz Atlante je najbolji tim koji sam ikad trenirao. Tu su bili u prvoj petorci Saša Đorđević, Danilović, Paspalj, Savić i Divac. A na klupi su bili Saša Obradović, Lončar, Mića Berić, Bodiroga, Željko Rebrača, Dejan Tomašević i Topić. To je 12 igrača i najbolji tim koji sam ikad trenirao za 35 godina trenerskog posla"
"Posle toga su počeli mlađi da dolaze u reprezentaciju. Možete da zamislite da sam plakao što sam bio treći, a onda su dolazile stvari koje ti pomognu da stekneš iskustvo i to ti pomogne da u nekim situacijama bolje reaguješ. Bilo je teških trenutaka, ali i lijepih, kada bih sad vraćao koliko sam finala igrao i osvojio trofeja, to zaista ne znam. Ali to je ispričana priča i gledaš ispred sebe, a ako na taj način ne razmišljaš, onda si u velikom problemu", dodao je Obradović.
On je podsjetio na jednu izjavu Janisa Adetokumba o Majklu Džordanu, uspjehu i neuspjehu i u njoj je vidio odličnu poentu. "Najbolji igrač svih vremena u košarci je Majkl Džordan, koji je igrao 15 godina u NBA ligi, a šest godina je bio prvak. To onda znači da je devet puta bio totalno neuspješan? Uvek može da se gleda različitim očima. U Evroligi je samo jedan tim prvak, ove godine Panatinaikos, a drugi nisu napravili dobar rezultat? Nije to baš tako".