"San sa Crnom Gorom je živ, ne žalim Tumbu"

Stevan Jovetić, as Monaka i kapiten fudbalske reprezentacije Crne Gore, trenutno uživa u domovini nakon što je u Francuskoj prevremeno okončana sezona zbog pandemije koronavirusa.

U opširnom intervjuu za Nova.rs popularni Joveta, koji je u jeku pandemije Covid-19 demonstrirao i ljudske kvalitete doniravši medicinsku opremu Crnoj Gori i Srbiji, pokazao je ga boravak u Mančester sitiju, Fjorentini, Interu, Sevilji, Monaku, nije promijenio.

Slava ga nije opila, ostao je isti onaj nasmijani i pristupačan momak koji obožava loptu, a odgovore na sva pitanja dao je bez uvijanja, direktno - iz srca.

Nedavno si “kačio” klipove na društvenim mrežama kako daješ golove u dresu Partizana, u kakvom sjećanju ti je ostao period iz Humske?

“Sigurno da su četiri godine u Partizanu, dvije u mlađim i dvije u prvom timu, jedne od najljepših u mom životu. U mlađim kategorijama sam proputovao Evropu, pamtim ta druženja i putovanja autobusom po 20, 25 sati, bilo je predivno. Tada sam prvi put odmjeravao snage sa velikanima kao što su Real, Mančester, Barselona, Milan, Juventus i ostali. Imao sam super društvo, momci su me lijepo prihvatili od prvog dana. Što se tiče prvog tima, bio je to miks iskusnih i mladih igrača, imali smo veliki kvalitet koji nam je na kraju donio duplu krunu”.

Da li ste u kontaktu sa nekim od tadašnjih saigrača iz Partizana?

“Čujem se sa Maletićem, Lazetićem, Darkom i Mladenom Božovićem”.

Kako ste zadovoljni u Monaku, kako komentarišete činjenicu da su jedino Francuzi “odsvirali” kraj sezone?

“Prezadovoljan sam i klubom i gradom. Dobio sam sina prije dva mjeseca, sigurno da će i njemu prijati Monako jer ima super klimu i predivno je mjesto. Imam ugovor još godinu dana, za sada planiram da ostanem. Mada, u fudbalu se nikad ne zna, ali osjećam se fino. Nažalost, bilo je tih nekoliko pehova sa povredama na koje nisam mogao da utičem. Što se tiče prekida sezone, mislim da je to najispravnija moguća odluka, jer je situacija bila više nego ozbiljna, do prije mjesec dana svi smo bili u panici. Sad odjednom sve može… Može da se igra, otvaraju se kafići, restorani, sve fukcioniše. Mislim da su malo požurili sa tim”.

Znači, ostali griješe što pokušavaju po svaku cijenu da nastave sezonu?

“Francuzi su mislili na zdravlje igrača. Svi smo dva mjeseca trenirali jako kod kuće, ali nismo izašli na teren. To nije isto. Treba sada da odradiš pripreme, da nastaviš, a drugačiji je scenario. Kada počinje sezona prvih mjesec dana igrate na sedam dana utakmice, tek onda kreće Liga šampiona kada se fudbaleri naviknu, a ovako će iz priprema da se igra na tri dana da bi se odigralo. Pa na sve to dođe Liga šampiona njen završetak, pa kratka pauza, ako bude nedjelju dana, pa novo prvenstvo. Onda dolazi Evropsko prvenstvo, pa kvalifikacije, mislim da to nije dobro za igrače. Ali, šta je tu je, odluka je takva”.

Posle fantastične sezone u Partizanu uslijedio je transfer u Fiorentinu, tamo ste stekli status božanstva. Driblinzima, asistencijama i golovima ste “kupili” Firencu?

“Istina je da sam u Firenci bio voljen, obožavan i ona je uvijek opcija. Sigurno da je Fiorentina klub u kojem sam igrao najbolje, najbolje se osjećao i bio najsrećniji. Izdvojio bih još i pola godine u Seviliji, gdje sam se osjećao odlično i prijala mi je u svakom pogledu”.

Po čemu pamtite boravak u Mančester sitiju, koji su obeležili trofeji, ali i česte povrede?

“Došao sam u Englesku da osvajam trofeje. I osvojio sam dva – Premijer ligu i kup. Sigurno da mi je to dosad jedno od najvećih priznanja. Mislim da je Premijer liga najteža na svijetu jer se za titulu uvijek bori pet, šest klubova. Opet, uz sve te pehove sam za dvije godine odigrao oko 50 utakmica. Nije bilo lako, jer Mančester kao grad ne nudi mnogo toga, pogotovo kada si povrijeđen, kada ne igraš. Ipak, vrijedilo je, osvojio sam ta dva trofeja koja ostaju za cio život”.

Da li ste u kontaktu sa Aleksandrom Kolarovim i Edinom Džekom sa kojima ste bili saigrači u Mančesteru?

“Čujem se naravno sa Kokijem i Džekom stalno, baš smo se i vidjeli prije nekoliko mjeseci kada sam bio u Rimu. Hvala bogu da i njima ide super, oni su kapiteni Rome i mnogo mi je drago zbog njih”.

Na društvenim mrežama i dalje je hit ona čuvena fotka iz provoda na kojoj ste vi, David Silva i Šako Polumenta… Kako je nastala fotografija?

“Bili smo u Abu Dabiju, slavili smo titulu sa Mančester sitijem. I šejk nas je pozvao u goste, privatno ostrvo, sve nam je organizovao, bilo je vrhunski. Čuo sam se sa Šakom, on je u tom trenutku bio u Dubaiji i onda smo jednu noć otišli u neki naš klub, pjevao nam je i super smo se proveli”.

Kada je vaša reprezentativna karijera u pitanju, Crna Gora nikako da ode na veliko takmičenje. Uvijek ste blizu, ali vam fali završnica da odete na Euro ili Mundijal. Počinjete li da gubite nadu?

“Nekoliko puta smo bili nadomak plasmana na veliko takmičenje. Iskreno, za tim baš, baš, žalim. Mislim da smo mogli, da smo imali kvalitet, ali dok se ne uradi to - lako je pričati. Vjerujem i dalje da možemo, imamo dobru ekipu i uz malo sreće i zdravlja možemo da ostvarimo cilj. Bitno je da nas zaobiđu povrede jer mi nemamo preveliki fond igrača kao što imaju druge reprezentacije. Najveća želja mi je da se s Crnom Gorom jednog dana nađem na velikom takmičenju”.

Na pitanje da li mu je žao što je došlo do rastanka reprezentacije Crne Gore sa tadašnjim selektorom Ljubišom Tumbakovićem, koji je odbio da vodi ekipu protiv Kosova u kvalifkikacijama za Euro 2020. Jovetić je odgovorio:

“Nije mi žao, iskreno, što je uslijedio rastanak. Pogotovo zbog načina na koji se sve to odigralo. Bilo, pa prošlo. Mi se okrećemo dalje, tu je novi selektor Faruk Hadžibegić i sa njim sam izgradio fin odnos. Čujemo se skoro svaki dan i vjerujem da sa njim možemo da napravimo uspjeh”, rekao je napadač Monaka.