Bivši reprezentativac otkrio kako je srušio snove svog oca i ostao vjeran fudbalu - umjesto rada u preduzeću.
Nekadašnji jugoslovenski fudbaler Rade Bogdanović već godinama je jedan od najzanimljivijih fudbalskih analitičara na prostorima Balkana, a njegovo gostovanje u podkastu (IN)direkt moglo bi ponovo da ga baci u centar pažnje. Osim što je govorio o svojoj fudbalskoj karijeri i svemu što mu se dešavalo na terenu, Bogdanović je ispričao i kako je postao fudbaler.
U prvi tim Želje ušao je nekoliko godina prije građanskog rata u bivšoj Jugoslaviji, iako je njegov otac imao drugačije planove. Namijenio mu je posao u preduzeću Energoinvest, gdje je preko ljeta zarađivao džeparac, ali Rade nije želio da odustane od sportske karijere.
"Znao sam da moram da postanem fudbaler. To je generalno meni negdje bilo u podsvijesti zato što je to za mene bio jedini izlaz - da ne završim negdje na nekim banderama, u fabrikama - jer sam radio u Energoinvestu preko ljeta, preko studentske zadruge i taj rad u fabrici mi je generalno negdje pokazao 'Il’ si bos il’ si hadžija'. Prva, druga, treća smjena... Treća se dobro plaća, ali ne spavaš, a i žena ostaje sama kući", rekao je Bogdanović.
Umjesto da visi na dalekovodu, kako je to zamislio njegov otac, on je riješio da visi na ogradi ispred navijača sa kojima slavi gol.
"Ja sam to tri godine radio, meni je to super bilo. To je tada bila praksa. Iskren da budem, htio sam da pobjegnem. Otac mi je imao tu neku ideju u Energoinvestu... Bio je jedan direktor, Pašo smo ga zvali, i on je mene negdje nameračio da budem stipendista Energoinvesta, da radim tamo, oni putuju i idu po zemljama Afrike... Da imam dobru platu. Joj, na čengelama gore da visim, na dalekovodu... Bolje na ogradi onoj kod navijača, da visim poslije datog gola. Bio sam uporan jer sam volio fudbal. To moraš da voliš. Mislim da sam 100 odsto pogodio dvije stvari u životu koje moraš da izabereš: šta ćeš da radiš i s kim ćeš da živiš!", dodao je Bogdanović.
Napravio je Rade sasvim pristojnu karijeru kada je odlučio da neće u Energoinvest već u fudbalske vode. Igrao je godinama z Željezničar iz Sarajeva, zatim bio internacionalac u Južnoj Koreji i Japanu, a onda se dogodio i Atletiko Madrid. Bio je na pozajmici u NAC Bredi, pa igrao za Verder iz Bremena i Arminiju Bilefeld, da bi karijeru završio kao igrač Al Vahde u Ujedinjen Arapskim Emiratima. Za seniorsku reprezentaciju Jugoslavije odigrao je tri meča, a imao je i ponudu da igra za Bosnu i Hercegovinu.