Garinča, Didi, Pele, Vava i Zagalo.
Ukoliko sebe smatrate poznavaocem fudbala, onda vam čuvena brazilska napadačka petorka, vjerovatno najbolja svih vremena, mora biti na usnama i kad vas neko probudi u pola noći.
Prvi član te petorke, Manuel Francisko dos Santos ili kraće, Garinča, rođen je na današnji dan 28. oktobra 1933. godine u Pau Grandeu, u indijanskom plemenu Fulnio, prenosi Kurir.
Svjetski fudbal pamti mnoge sjajne driblere, ali samo je jedan - Garinča. Vjerovatno niko nikad više neće imati takav dribling.
Kako svaka priča o jednom fudbalskom velikanu sa početka 20. vijeka ne smije biti obična, tako i tužna sudbina ovog fudbalskog velemajstora nikoga neće ostaviti ravnodušnim, prenosi Kurir.
Garinča je rođen sa deformisanom kičmom, šest centimetara kraćom i krivom lijevom nogom i izgledao je kao dijete koje će se boriti za život. Noge su mu bile izrazito krive. Kraća, lijeva je išla na O, a desna na X. U mladosti je trebalo da se operiše, ali majka nije imala novca, pa je morao da odustane od hirurškog zahvata.
Ali taj život je imao i svoje blistave momente. Nadimak Garinča dala mu je sestra, po maloj ptici koju mi zovemo carić, a opisivala je i njegov izgled i temperament.
Manji od ostale djece, nesrećno građen, bolešljiv, ovaj dječak je poput svojih vršnjaka uživao gledajući fudbal. Uskoro je uslijedila prva prilika, prvi kontakt sa loptom i svima je bilo jasno - zvjezda je bila rođena! Talentovaniji i spretniji od ostalih nikako nije mogao da prođe neprimjećeno - svi fudbalski menadžeri su odlično znali ko je Garinča.
A Garinča je bio kao što nikada niko nije i - neće! „Anđeo sa krivim nogama", tako su ga zvali.
Bio je siromah koji je fudbalskom svijetu mogao da pruži neponovljive partije, divio mu se svako ko ga je bar jednom vidio.
"Garinča je bio nevjerovatan igrač, jedan od najboljih svih vremena. Mogao je sa loptom ono što niko drugi nije. Da nije njega bilo ja nikada ne bih osvojio tri svjetska prvenstva,” rekao je jednom prilikom daleko slavniji Pele.
Godine 1953. potpisuje za klub Botafogo iz Rio de Žaneira. Prvu utakmicu je odigrao 19. jula 1953. U toj utakmici postigao je tri gola u pobjedi 6-3 protiv fudbalskog kluba Bonsuceso. Za Botafogo je odigrao 581 utakmicu i postigao 232 gola, prenosi Kurir.
Igrao je još i za Korintians (1966), Portugesu (1967), Flamengo (1968-69), Olariju (1971-72) - svi iz Brazila i Atletiko junior (1968)- iz Kolumbije. Poslednji nastup kao igrač imao je na Božić 1982. godine.
Odigrao je 60 utakmica za Brazil od 1955. do 1966, igrao je za "karioke" na Svjetskim prvenstvima 1958, 1962. i 1966. godine. Igrajući za reprezentaciju izgubio je samo jednu utakmicu (3-1 poraz od Mađarske) na Svjetskom prvenstvu 1966. To mu je bila poslednja utakmica za Brazil.
Zanimljivo je da Brazil nikad nije izgubio utakmicu u kojoj su on i Pele zajedno igrali. Možda bi Garinča i nastavio da igra sa 40 i više godina, ali je sa 39 postao deda pa je smatrao blesavim da bude profesionalni fudbaler koji ima unuka.
Fudbalska bajka je nažalost trajala kratko! Krenuo je stopama oca alkoholičara, novac koji je zaradio radeći ono što najbolje umije trošio na skupa pića i lake žene - protivnike je lako savladao, ali gene nije.
Slabo i bolešljivo tijelo nije moglo mnogo da izdrži, a srce ga je izdalo 20. januara 1983. godine u 50-oj godini života.
Prije svega toga, Garinča je jednom prilikom u pijanom stanju automobilom udario baš svog oca, navodno dok je u Brazilu bježao od mafijaša.
No, nije volio samo alkohol. Mnogo je volio i žene. Imao je pet žena i najmanje 14 djece, čak i jednog malog Šveđanina, Ulfa Linderga kome je postao otac posle jedne avanture za vrijeme Svjetskog prvenstva 1958. u toj zemlji. Već sa 17 godina je Garinča postao otac. Dva puta je bio oženjen. Prvo sa Nair, a onda i sa Elzom Soares, poznatom brazilskom pjevačicom čiju majku, svoju taštu, je "odveo" u smrt". Bilo je to 1969. godine kada se autom zakucao u kamion.
Govorilo se da je njegovo stanje bilo na ivici mentalne zaostalosti. Pričao je da je sa 12 godina izgubio nevinost sa kozom. Sa 14 godina se zaposlio u lokalnoj fabrici tekstila, ali nije bio baš marljiv. Zbog lijenjosti je dobio otkaz, ali ga je fudbalski talenat vratio na posao. Razlog? Vlasnik fabrike je bio i vlasnik kluba u kom je Garinča igrao, prenosi Kurir.
Dok je imao novca, dijelio ga je svima. Alkohol, ili preciznije, rakija od trske, razdirala mu je tijelo. Poslednje tri godine života liječio se u jednoj bolnici. Umro je u bijedi 21. januara 1983. godine u Rio De Ženeiru, ostavljen od svih. Jedino ga je brazilska sirotinja do kraja poštovala. Svi su htjeli da uđu u hol čuvene Marakane gdje je bilo izloženo tijelo Garinče, da odaju poštu najvećem dribleru svijeta. Redovi ispred stadiona bili su kilometarski, a televizija je direktno prenosila oproštaj od čuvene ptice koja je u 50-toj godini slomila krila.
Iako je 2017. godine utvrđeno kako nakon ekshumacije niko nije siguran gdje se nalaze Garinčini posmrtni ostaci, ostaje zapamćeno šta je pisalo na njegovom spomeniku:
"Ovdje počiva onaj koji je bio radost naroda - Mane Garinča".