Nekadašnji fudbaler Crvene zvezde Boško Đurovski ispričao je kako je njegova porodica odbacila prezime Stojanović
Kao fudbaler devet godina proveo je u Crvenoj zvezdi, a kao trener radio u njoj u tri navrata. Bez ikakve sumnje, Boško Đurovski jedna je od najvećih klupskih legendi crveno-belih.
U razgovoru za Kurir, nekadašnji fudbaler objasnio je svoje porijeklo i otkrio do sada nepoznate detalje o istoriji porodice. Ispričao je Boško kako je njegov otac zapravo rođeni Beograđanin koji je sticajem okolnosti završio u Makedoniji, a kako je prezime Stojanović koje su do tada nosili "slučajno" postalo Đurovski!
Dešavalo se to nakon drugogo svetskog rata, kada su Josip Broz Tito i njegovi saradnici imali veliku ulogu na dešavanja u današnjoj Severnoj Makedoniji.
"Naše izvorno prezime po ocu bilo je Stojanović, a po majci Petrović. To prezime Stojanović nosio je moj deda Nikola. Kad su moji otišli u Makedoniju, onda su se dešavale neke stvari... Kako to da ti objasnim... Takvo je neko vrijeme bilo... Tito i njegovi saradnici vršili su pritisak na narod da se uzima prezime po nekom pretku i da se dodaje -ski na kraj, umesto -ić. Moj pradeda bio je Đura i onda su po njemu moji prihvatili prezime Đurovski", ispričao je Boško.
Ovako je izgledala karijera Đurovskog:
Velika legenda crveno-belih i čovek koji je peti po broju nastupa u klupskoj istoriji objasnio je i kako se njegova porodica iz Beograda preselila u Makedoniju, gdje su kasnije rođeni on i brat Milko, bivši fudbaler Crvene zvezde i Partizana.
"Tata je rođen u Beogradu, ali je početkom Drugog svetskog rata prešao u današnju Makedoniju. Samo je stric ostao u Beogradu. Moj deda Nikola bio je heroj iz Prvog svetskog rata, rođen je 1892. Čovek koji je prešao golgotu sa srpskom vojskom. Nažalost, ja kao dijete nisam mnogo zapitkivao o tome, a u to vreme se o Prvom svetskom ratu više ćutalo nego pričalo. Žao mi je što ne znam više pojedinosti o tome. Zanimljivo za njega je da nije voleo fudbal! Eto, to znam. Gajio je vinograd, imao neki svoj svet... Kad sam mu rekao da idem za Beograd da igram fudbal, on mi je kazao 'Šta će ti to?! Bolje da ti kupim harmoniku, pa ti na Kalemegdanu sviraj i uzimaj pare!' Njemu je to ostalo prije rata, jer se tako dobro živjelo u predratnom Beogradu", rekao je Boško Đurovski.