Mjesecima pred smrt povukao se iz javnosti, a njegova poslednja uloga na sceni simbolično se završila rečenicom o umoru i kraju.
Legendarni srpski glumac Petar Kralj preminuo je 10. novembra 2021. godine nakon duge i teške bolesti, ostavivši iza sebe neizbrisiv trag u domaćoj umjetnosti, kako na sceni tako i van nje. Iako ga je publika gledala decenijama, to vrijeme bilo je prekratko za sve ono što je ovaj velikan mogao da pruži. Uživao je status istinskog umjetnika koji nije imao potrebu da pred publikom skriva ni najobičnije, svakodnevne segmente svog života.
Njegova sudbina bila je obilježena burnim istorijskim događajima. Rođen je u Zagrebu 4. aprila 1941. godine, samo dva dana prije početka Drugog svjetskog rata.
Zbog ratnog vihora, njegov otac morao je da bježi u Čačak i u tom trenutku nije ni znao da mu je sin stigao na svijet. Ime Petar Kralj dobio je po dedi koji je preminuo davne 1906. godine, a iako nije imalo veze sa dinastijom, to ime mu je kasnije donijelo nevjerovatne situacije.
"Bilo je situacija kada sam bio povlašćen zbog imena, naročito u vojsci. Neki ljudi su pričali da su u raznim kafanskim situacijama uzvikivali: Živio Kralj Petar, zbog čega su ih hapsili dok su pokušavali da objasne kako se to zapravo odnosi na glumca", prepričavao je velikan sa osmijehom.
Odrastao je u Sremskoj Mitrovici u sivim vremenima, igrajući se loptom "krpenjačom" napravljenom od čarapa, a prvu čokoladu i pomorandžu vidio je tek sa osam godina.
Dvije velike ljubavi
Za sebe je iskreno priznavao da je bio "poluboem" – čovjek koji uživa u čaši pića i dubokim razgovorima o životu.
Svoju porodičnu stabilnost inicijalno je pronašao početkom sedamdesetih godina uz prelijepu koleginicu, glumicu Ljiljanu Gazdić, sa kojom je dobio ćerku Milicu. Ipak, i pored dugog zajedničkog života njihov brak se završio, a glumac je kasnije govorio da "ljubav nema nikakve veze sa profesijom".
Svoju prvu suprugu zamijenio je ženom koju je prosio čak tri puta – Sonjom Divac.
Sa njom je započeo novu životnu priču, a njihov predivan odnos bio je zasnovan na dugogodišnjem prijateljstvu koje je preraslo u veliku ljubav. Iako je bio javna ličnost, dosljedno je čuvao intimu i nije pristajao na potpunu izloženost u medijima.
Mjesecima pred smrt nije izlazio iz kuće
Prvu ulogu odigrao je sa svega 11 godina, a kasnije su uslijedile brojne sjajne role, poput one u ostvarenju "Sinovci". Pored maestralne glume, predavao je i želio da prenese znanje drugima, uprkos tome što nije podnosio formalne sisteme ocjenjivanja.
Uprkos umoru i poznim godinama, o povlačenju nije razmišljao jer je vjerovao da umjetnik duguje publici svoje prisustvo dok god u njemu ima snage za stvaranje.
Međutim, mjesecima prije smrti povukao se i uslijed teške bolesti nije izlazio iz kuće. Njegov kraj na sceni bio je tužan. Uloga mu se završavala snažnom rečenicom koja i danas odzvanja, a koju je i sam izgovarao: "Umoran sam kao pseto, odživjelo se i ostarilo..."