Josip Broz Tito mrzio je jednu pjesmu zbog njenog mračnog uticaja, a Jovanka Broz ju je poručila na svadbi.
Pjesma "Pluća su mi bolna", koju je napisao Dragiša Nedović, duboko je urezana u istoriju bivše Jugoslavije. Nastala 1950. godine, ova balada reflektuje ličnu borbu autora s tuberkulozom.
Nedović je u vrijeme nastanka pjesme bio u izuzetno teškom zdravstvenom stanju, što se osjeća u svakoj riječi pjesme. Pjesma je brzo stekla popularnost, ali s tom popularnošću došao je i mračan aspekt. U periodu nakon objavljivanja ploče zabilježen je veliki porast broja samoubistava među obolelima od tuberkuloze.
Ovaj zabrinjavajući trend privukao je pažnju vlasti, uključujući Josipa Broza Tita i Centralni komitet, koji su odlučili da zabrane prodaju ploča i izvođenje pjesme. Objašnjenje za ovu odluku bilo je da pjesma navodi na samoubistvo.
Zabrana je trajala desetak godina, sve dok pjesma nije neočekivano ponovo izvedena na jednoj proslavi. Jovanka Broz, supruga Josipa Broza Tita, naručila je pjesmu, a legendarna Nada Mamula ju je otpjevala za nju. Ovaj trenutak označio je kraj zabrane i povratak pjesme u javnost, prenosi Krstarica.
Tekst pjesme odražava duboku tugu i osjećaj neizbježne propasti:
Pluća su mi bolna, zdravlja više nemam
Jer su sasvim blizu, moji zadnji dani
Živjeću još danas, a možda i sjutra
A onda zauvijek, zbogom moj živote
Nije meni žao, bijednoga života
Jer ja sreće nikad, osjetio nisam
Pjesmu "Pluća su mi bolna" prvi je snimio Zaim Imamović. Osim verzije Nade Mamule, poznata je i interpretacija Velibora Bore Spužića Kvake. Pjesmi "Pluća su mi bolna" ne govori samo o jednoj numeri, već o vremenu, društvu i ljudskim emocijama koje su urezane u istoriju.