Kako je nastao "Slatki grijeh" i kako je Lepa Brena počela karijeru? Saša Popović otkrio dosad neispričane detalje!
Prvi čovjek Grand produkcije Saša Popović govorio je za televiziju K1 o svojim muzičkim počecima, bendu prije Slatkog grijeha, pjevačici prije Lepe Brene, po imenu Spasa, sa kojom je počeo 1977. godine u svom prvom bendu, "Lira šou". Prvi bend napravio je u rodnom Novom Sadu, uz veliku podršku svog oca.
"Bio je to kvartet sa dvije pjevačice, ali nisam bio zadovoljan. Posle toga mi je otac rekao 'Hajde da ti pomognem da napraviš bolji orkestar'. Pitao sam ga kako to da uradimo, a on mi je kazao da krenemo po kafanama, restoranima, da tražimo instrumentaliste i tako sam napravio Slatki grijeh. Počeo sam od bubnjara, Mije, za koga sam čuo da svira u Melencima. Otišao sam kod njega, pitao sam ga koliku ima platu, rekao mi je 200.000 dinara, a ponudio sam mu 400.000 i odmah je dao otkaz. Tako sam našao i debelog Boru, Zorana, Frenkija, sve i možda pet mjeseci je moj otac dotirao novac. Mi smo imali svako 200.000 zvanično platu, a ostalo je dotirao moj otac. Posle par mjeseci je plata rasla na 400, 500, 600 hiljada dinara. 200 hiljada dinara u to vrijeme je bilo 200-300 maraka, kao danas hiljadarka. Za godinu dana smo dostigli cijenu od hiljadu maraka, a tih godina, pa i Brena kada je došla u bend 1980. To je danas kao pet, šest, sedam hiljada maraka. Svirali smo po hotelima uglavnom po Vojvodini, a to je bila najveća hotelska plata u Jugoslaviji".
Spasa je bila prvi izbor, ali nije mogla da dugo da se bavi muzikom zbog ljubomornog supruga, boksera iz Smedereva. "Naša pjevačica prije Brene zvala se Spasa i bila je čudo. Zgodna, dobra za šou, nije pjevački bila vrhunska, ali je lijepo izgledala i obavljala je posao fantastično. Otimali su se hotelijeri gdje ćemo da sviramo. Centralno mjesto bivše Jugoslavije bio je hotel Park u Novom Sadu. Pričam o hotelskim orkestrima, svirali su najbolji bendovi, Sedmorica mladih... Spasa je sa nama pjevala dvije godine i 1980. svirali smo u Brčkom, ali smo već zalijepili njene plakate, imali smo i zakazanu Bačku Palanku, kao i baštu Hotela Park u Novom Sadu, koja prima 1.500 ljudi. Sjećam se kraja marta, Spasin muž bio je bokser i kapiten Bokserskog kluba Smederevo. Udala se u međuvremenu za njega, svirali smo tamo, zaljubili se, nije važno. Došli smo u Brčko, čuo je da ga vara sa nekim doktorom, što je bila priča i nije bila istina. Rekao mi je 'Vidi Sale, ona će pjevati još večeras i sjutra i vodim je za Smederevo, ona sa vama više neće raditi i više se neće baviti pjevanjem'. Mi smo se svi o'ladili, gdje da nađemo pjevačicu, dvije godine ulažemo u nju, u sve nas, ali nije bilo pomoći".
A, onda je čuo za Lepu Brenu. "Zvao sam odmah sva udruženja pjevača, jer smo svirali u hotelu Interkontinental u Zagrebu, u Poreču, u Sarajevu, po najekskluzivnijim hotelima. Niko nije imao ništa za nas. Sjedeli smo u Brčkom posle fajronta, Spasin muž Mališa već je bio odlučio da je odvede i to je to. Pitali smo one Brčake da li ima neka pjevačica u Brčkom, kažu mi 'Ma, nema Sale...'. Kad jedan naš drugar Caka kaže 'Ima jedna, ali ona pjeva samo igranke i to subotom, amaterski je sastav'. Pitao sam šta pjeva, a rekli su mi da peva rok repertoar i da se zove Brena, a mi smo se u*išali od smijeha, jer nikad nismo čuli za to ime. Ali nismo imali vremena, jer su svuda bili Spasini posteri".
"Sutra u 12 sedimo u hotelu, Spasa pjeva poslednji put, kad dolazi Brena u kožnim pantalonama, kožnom prsluku, bijela košulja, ufrćkana kosa, pegava... Kada smo je vidjeli spustili smo glave. Brena tada nije pričala kao sada, već 'Đe ste momci...', ono pravo bosanski, brčanski. Popričali smo malo sa njom, rekla je da je upisala Ekonomski fakultet u Beogradu, da subotom malo pjeva igranke. Kad je otišla, rekao sam da nema šanse, učinilo mi se da je tada imala 100 kilograma, mada kaže da je tada imala 85 kila. Ona kaže '85', a ja joj kažem 'Čini mi se da imaš 185'"