Legendarna Mira Stupica, iza slavne karijere, krila je tešku životnu priču i nesreće koje su se od malena samo nizale.
Glumica Mira Stupica rođena je 1923. godine u Gnjilanu, ali njena porodica često se selila, pa su vrlo brzo otišli u Gornji Milanovac. Glumila je u brojnim predstavama, a rad na filmu započela je 1951. godine, od kada je ostvarila oko 50 filmskih i televizijskih uloga.
Rođena je kao najstarije dijete Radomira Todorovića iz Orašca i Danice rođene Stanišić iz Livna. Kada je Mira imala svega 9 godina, ostala je bez oca. Tragičan gubitak, bio je propraćen ogromnom tugom. Njena dva brata preminula su kao djeca, a porodica je opet promijenila grad. Ovaj put, razlog je bio posao njene majke, koji ih je odveo u Aranđelovac.
Mira je odrasla uz mlađeg brata Boru Todorovića koji je kasnije, poput nje, postao velikan našeg glumišta. Brat Bora je kao, iako mlad, hrabro preuzeo ulogu domaćina i glave kuće, a njihova porodica je u tom periodu jedva sklapala kraj sa krajem.
"Mamu su otpustili. Kuća je bila rastresena od bombardovanja, kroz rupe na regastovima ulazili su hladnoća i snijeg. Nema hrane, nema drva. Uveče kad ležemo, mi se oblačimo: kapute, šalove, čarape, pa čak i rukavice. A nas troje se u našoj muci čak i zasmijavamo. Bora traži da onako u mraku igramo slovo na slovo, i to samo o hrani. Naše žlijezde bi proradile i dugo nas je u noć mučila glad. Bori je bila jedanaesta, a meni sedamnaesta kad je on odlučio da bude glava porodice", prisjetila se Mira jednom prilikom i dodala:
"Sklepao je neku dasku sa točkićima i uputio se na Željezničku stanicu Beograd da bude nosač i da nas svojim radom hrani. Profesionalci su ga, bez ikakve sentimentalnosti, onako malog pretukli i odveli u kvart. Tamo ga je slučajno našao naš komšija Mile, tramvajdžija, i dovukao, onako umuzganog i išamaranog. Bora je uopšte postao inventivan. Krao je ugalj sa stanice, kao i gume iz nekog njemačkog magacina, pa pravio đonove i prodavao. Krao je gdje je i šta je stigao i ne jednom, imao glavu u torbi. Jednom ga Njemci uhvate s društvom u krađi konjskih sjedala iz magacina na Tašmajdanu, poređaju ih uza zid, repetiraju šmajsere i na komandu 'pali' dobro svakog čizmom opale po guzici", napisala je Mira u svojoj knjizi sećanja "Šaka soli".
Mira Stupica se prvi put udala kada je imala samo 19 godina. Bio je to brak sa glumcem i plejbojem Milivojem "Mavidom" Popovićem, koji je trajao četiri godine. U tom braku dobila je ćerku Minu, koja joj je podarila unuku Miu i praunuka Maksima.
Ipak njeno srce je zauvijek osvojio Bojan Stupica - "On je bio jedini, najveći, najbolji, najdublji, najinteresantniji. Brak s Cvijetinom bio je moj bijeg… Znala sam da moram da radim mnogo i da nemam vremena za ljubav. Ali on je bio gospodin čovjek, jedno divno biće. On je volio Bojana, bili su prijatelji. Njegova žena je mene voljela. Kada je ona umrla, mi smo bili prijatelji koji su se sastavili u istoj boli. Oboje smo bili u istom psihološkom stanju zbog gubitka voljenog bića", prisjetila se tada Mira.
Njihov brak je bio vrlo sadržajan i buran, a počeo je da se gasi Bojanovim odlaskom na liječenje od alkohola. Bojanova zavisnost od akohola Miri je zadala velike probleme, od muke je počela da joj u pramenovima opada kosa. Kada je, konačno, zahvaljujući državnom vrhu, prvenstveno Milovanu Đilasu, kome je kroz plač ispričala sve njihove traume, uspjela da obezbijedi da Bojan ide na liječenje od alkohola u Švajcarsku, činilo joj se da im je svanulo.
Pratila ga je na Željezničku stanicu, Bojan je već bio dobro pod gasom. Samo je ćutao i ubilački je gledao. Ona je šaputom zamolila konduktera da pripazi na njega tokom puta, da mu ne da, da pije, i da zaključa vrata od spavaćih kola da ne bi ispao iz voza. Bojan je krenuo da se penje u voz bez pozdrava, Mira mu je prišla sasvim blizu, bila je iza njegovih leđa, čuvala ga je da se ne oklizne i ne padne. On se onda, sa praga, držeći se za šipku, naglo okrenuo i iz sve snage joj opalio šamar.
Preminuo je 1970. u 60. godini, a Mira ga je uvek pominjala kao najveću ljubav i osobu koja je zaslužna za njenu impozantnu karijeru. Tri godine nakon smrti drugog supruga, Bojana Stupice, Mira stupa u brak sa Cvijetinom Mijatovićem, koji kasnije postaje predsjednik predsjedništva SFRJ. Pošto je Mirin mlađi brat, Bora Todorović, kao mališan maštao da se Mira uda za kralja, ona mu je šaljivo odgovorila: "U socijalizmu, nažalost, nema kralja, ali ja sam se udala za predsjednika države. Razumi, uradila sam najviše što sam mogla, u datim okolnostima".
Iako je ovaj brak tada već uveliko afirmisanoj i cijenjenoj glumici donio mnogo počasti i lijepih događaja, bio je obilježen prvenstveno porodičnim tragedijama. Cvijetin umire 1993. u 80. godini prethodno sahranivši dvije ćerke, Miru i Maju.
Mira Stupica nikada nije htela da govori o porodičnoj tragediji, odmahujući rukom, "Ne, to je isuviše velika tragedija!". Početkom proljeća 2016. doživjela je moždani udar nakon kog je hospitalizovana. Prethodno je bila smještena u dom za stara lica. Preminula je na današnji dan 19. avgusta 2016. u 93. godini.