Zvijezde i tračevi

STAVIO MI JE PIŠTOLJ NA ČELO I REKAO "PJEVAJ": Ivan o paklu DEVEDESETIH - "Krimosi su ovog pjevača šišali na ĆELAVO"

Autor Alen Kasmić Izvor mondo.rs

Ivan Gavrilović se prisjetio nastupa sa kojeg je bježao kroz prozor sa Željkom Šašićem

Izvor: MONDO, Petar Stojanović

Ivan Gavrilović otkrio je do sada neispričanu priču iz devedesetih, te šokirao činjenicom šta su Era Ojdanić, Željko Šašić i on doživjeli na jednoj tezgi u Hamburgu.

Pjevač je priznao da se tamošnjim krimosima nije svidio Erin izgled niti njegova ofarbana kosa, te da su ga ošišali, dok su njega i Šašića maltretirali i uperili pištolje u njih.

"Te devedesete su bile ludnica. Svašta se dešavalo, neke stvari se nikad neće zaboraviti. Često sam nastupao s narodnjacima, takva je praksa bila, oni pjevaju za starije, a mi za mlade. Sjećam se da sam jednom prilikom sa Šašićem, Zoricom Marković i Erom Ojdanićem pjevao u Hamburgu pred 1.000 ljudi i nastane haos. Nadrogirani likovi kreću da napadaju Eru zašto ima teget kosu, kreće ludnica i vade se pištolji. Mi ne znamo šta da radimo, a oni traže makaze da ošišaju Eru. To su i uradili, bio je ćelav na kraju", rekao je Ivan i prisjetio se  jezive scene kada je satima pjevao dok mu je krimos držao pištolj na čelu.

"Bilo je situacija iz kojih sam jedva izvukao živu glavu. Pevao sam u jednom klubu preko, a dečko mi držao pištolj prislonjen na glavu i vikao da ne prestajem. Rekao mi je tada: 'Ako prestaneš da pjevaš, mrtav si'. Niko nije smio da reaguje jer to su luda vremena bila, da te ubije na mjestu. Sad ne znam ni da li je taj pištolj bio pravi ili neki lažnjak, ali ko bi u tom momentu smio da se preispituje, radim šta mi traže. Sva sreća, nikad nisam bio ranjavan ili nešto ozbiljno povrijeđen, svaki put sam se izvukao.
Počinje rikošet i Željko i ja se dajemo u bježaniju i ulijećemo u ormar u hodniku. Krili smo se zatvoreni nekih desetak minuta, al' ne vrijedi, situacija se ne smiruje. Provirimo i ugledamo prozorčić na vrhu zida, mali neki. Uspaničili se, gledamo kako da pobjegnemo. Ja podignem Šašića i on iskoči, pa vuče i mene s druge strane da ispadnem, da odemo odatle. Nismo imali pojma gdje su Zorica i Era, znali smo da i oni bježe. Sad je to smiješno, ali, vjerujte, tad uopšte nije bilo. Svašta se tih godina dešavalo, pucalo se i mafijalo".