Voditeljka Lea Kiš prisutna je na domaćoj sceni već dugi niz godina i prepoznatljiva je po svom osmjehu koji gotovo nikad ne skida sa lice, međutim malo ko zna da je prošla kroz agoniju i da je prije nekoliko decenija jedva preživjela.
Ona je sada otvorila dušu o bolnoj temi. Lea je sa 15 počela da radi kao voditelj na radiju, a sa 18 godine je počela da radi na TV Beograd.
Voditeljka se osvrnula i na najteži trenutak u svom životu, a to je gubitak bebe koji se desio nakon preživljenog stresa 1999. godine.
,,Tada smo morali da idemo da se upisujemo da ne bismo dobili otkaz, a s obzirom da sam uvijek imala sjajne kolege, gledali su mi kroz prste i puštili me samo da se upišem, da ne moram ništa fizički tamo da radim. Desilo se nešto strašno što nikada neću zaboraviti, ja sam došla na svoje dežurstvo, upisala se, otišla kući i desilo se ono što se desilo. Čini mi se najveća tragedija na našim prostorima kada je naša profesija u pitanju. 16 kolega koji su preuzeli smjenu su poginuli, i od stresa i tuge da sam i ja mogla tu da budem ja sam izgubila bebu na najteži mogući način. Jedva sam preživjela, poslije toga su uslijedile operacije, različiti problemi vezani za moje zdravlje, ali sam polako uspjela da isplivam iz svega toga. Jedno nerođeno dijete je ništa nasprema tragedija koju je ostavio taj događaj na sve ljude i na sve nas koji smo bili dio televizije Beograd. To je trenutak koji ne treba da se zaboravi, treba da budemo svoji, držimo do sebe, ni jedna politika ne treba da nas stavi u situaciju da budemo glineni golubovi i da se ništa strašno neće desiti ako odemo i ako napuštimo ovaj posao ali da nikako ne smijemo da dozvolimo da nastradamo zbog tuđih interesa".
Ona je ispričala da je bila u trećem mjesecu trudnoće.
,,To je bio početak trudnoće, treći, četvrti mjesec. Sve se iskomplikovali, pa poslije i saznanje da nikada više neću moći da budem majka. To je vrlo bolan period u mom životu, ali opet sam izašla jača, shvatila sam da je Bog tako želio, da protiv Boga ne možemo da je u tom trenutku najpametnije ozdravim, stavim sebe na noge, da sve operacije koje su bile teške i rizične uspiju, i da budem dobra mama na dugo vremena svom djetetu".
Pored Lee u najtežem trenutku bila je njena ćerka Sara Mia koja je tada imala samo tri godine.
,,Jeste, ja sam bila svjesna da se nešto dešava sa mnom. Moj suprug je bio glavni i odgovorni urednik sportskog žurnala, a mobilni telefoni su jako loše funkcionisali, nije to bilo ovo vrijeme. Nijesam imala vremena da ga pozovem, imala sam vremena da samo sjednem u kola i odvedem dijete na sigurno. Desilo se jednom u hiljadu ili milion slučajeva, kako mi je kasnije doktor Radulović koji me je operisao objasnio, da mi je pukla aorta u stomaku, tu imate 15 do 20 minuta da preživite. Ja sam u stanju šoka uspjela da stavim trogodišnju Saru u kola i da se dovezem ispred bolnice i samo da je predam medicinskoj sestri i da joj kažem joj da znam i ako umrem da dijete neće ostati pod bombama i na ulici i Bog me je sačuvao. Sljedeće čega se sjećam je buđenje, bombardovanje, sirene, ćerka i muž su bili pored kreveta, a doktor mi je rekao da su me gubili dva-tri puta, da je bilo vrlo riskantno. Nijesu mogli da mi nađu krvnu grupu, izgubila sam dosta krvi i oporavak je trajao dugo, što fizički, što psihološki jer gubitak nerođenog djeteta ostavlja posljedice na svaku ženu, pogotovo saznanje da više neće moći da postanete majka"
Kako je istakla zbog svega što joj se dogodilo potražila je i stručnu pomoć.
,,U nekom periodu nisam, trajao je rat, dolazilo je do stvari do kojih je došlo. Kasnije se sve to pretočilo u anksioznost i depresiju, ali sam radila dosta na sebi, imala sam i prijateljicu koja je psiholog, ali ko nije imao borbu sam sa sobom i ko nije uspio sam sebe da pobijedi taj ne zna šta je bitka. Lako je boriti se sa drugim, ali kada imate neprijatelja u sebi, kada imate strah koji ne možete da savladate, kada imate panične napade, to je kažu na ljestvici streca i toj skali prvo ide strah od smrti, pa strah od razvoda, pa strah od gubitka, pa panični strah. Borila sam se sa tim, ali stvar je samo vježbe i upornosti. Niko me može da izađe ni iz jednog stanja ako ne uloži veliki napor, ja sam uložila veliki napor. Odlučila sam da ozdravim da bih bila dobra sebi, a onda i okruženju. Hvala Bogu evo guram, nije uvijek idealno, uvijek ima uspona i padova ali pokušavam da budem funkcionalna što je najvažnije" ističe voditeljka.
