Na današnji dan prije šest godina zauvijek nas je napustio čuveni glumac Nebojša Glogovac. Legendarni Glogi, koga je publika obožavala, preminuo je u 49. godini nakon kratke bolesti.
Dramski umjetnik je u decembru 2017. godine saznao za oboljenje, ali je u pitanju bio tip karcinoma kod kojeg s metastaze pojavljuju već sa prvim simtomima.
Pomoć je potražio na jednoj klinici u Njemačkoj, gdje se analize rade pet dana, ali mu je već trećeg saopšteno da neće moći da se izliječi.
Posljednji dani
Posljednje dane života proveo je okružen porodicom, a njegov otac prota Milovan Glogovac samo jednom je govorio o odlasku sina.
U razgovoru za Novosti ispričao je kako je izgledao 9. februar 2018, dan kada je Glogovac zauvijek sklopio oči...
To je bilo nekoliko sati pred Nebojšinu smrt. Tog popodneva, tog četvrtka, on je bio podosta u lošemn stanju. Trebalo je da primi i drugu hemoterapiju. Uz njega je bila njegova supruga Milica. Ona je bila stalno sa njim. Sve vrijeme. I ja sam bio sa njim. Smjestili smo ga u krevet i nismo tada mnogo pričali. Sestre su mu priključile terapiju i ja sam otišao. Oko osam uveče Milica nam se javila. Kaže nam: "Dobro je podnio terapiju, čak se i šalio sa mnom... U petak oko dva po ponoći"... Bolest je bila jača. Nagla. Za mjesec dana ga nam je uzela - ispričao je on.
Tuga za tugom
Samo godnu dana nakon toga upokojila se i njegova majka Milena. Otac Milovan Glogovac otkrio je da bol ne prolazi, ali da snagu pronalazi u vjeri.
Na početku razgovora otkrio je kako zapravo nije bio svjestan glumačke veličine svog sina zbog toga što je on za porodicu predstavljao prije svega figuru sina, brata, supruga i oca.
Taj dio njegove ličnosti za nas je bio vrlo interesantan, a što se tiče umjetničke vrijednosti - to su drugi procjenjivali. Vjerovatno mi ne bismo mogli da budemo objektivni zbog osjećanja da je to naše dijete. Gluma je specifičan posao i svakako nam je bilo stalo da pokaže prave rezultate. Kada je krenuo tim putem, imali smo jedan drugačiji razgovor.
Nebojša je prvo upisao psihologiju. Jedan od profesora, Braca Ognjanović, šalio se kako je on od Nebojše napravio glumca jer ga je oborio dva puta. Kad je vidio da tu treba mnogo da se "zapne", da se radi, odlučio se za glumu. Ja sam isprva mislio kako neće uspjeti da upise glumu. Moj uslov je bio da upiše i teologiju. Nebojša je zaboravio to obećanje kasnije. Govorio sam "bolje da bude dobar glumac, nego loš sveštenik". I dalje smatram da je završio teologiju, mnoogo bi mu koristilo u poslu kojim se bavio istakao je Milovan Glogovac.
Glogovac je u seriji "Ravna gora" tumačio lik Draže Mihailovića, zatim je igrao u filmu Rajka Grlića "Ustav Republike Hrvatske". Na Pulskom filmskom festivalu dobio je nagradu za najbolju mušku ulogu. Milovan kaže kako je tek tada shvatio da je Nebojša zaista izuzetan glumac.
Hvalili su ga svi. Veoma brzo naučio je dijalekt. Lik Draže mu je legao, budući da smo mi potekli iz četničkog kraja. Pričao je kako je tom ulogom odužio dug prema precima - priseća se otac.
Kada je Nebojša napustio ovozemanjski svijet, jedino vjera u to da nije sve završeno, dala je nadu ocu Milovanu. Iako je, kako kaže, bol neprebolan što se smrt dogodila rano, što se dogodila na takav način - vjeruje da je ona prolaz u vječni život i da ćemo se sa svojim upokojenima naći ponovo u carstvu nebeskom.
Dok smo mi živi, molitva je veza sa onima koji više nisu sa nama. Bogu se obraćamo kao prijatelju, kao jednom od nas koji je prošao kroz ljudke probleme i zbog toga je u stanju da shvati naš bol i tugu. 40 godina sam sahranjivao ljude i mlade i stare i djecu i pokušavao da im kao sveštenik pružim utjehu, dam nadu, očuvam vjeru. Ali kada se meni desio gubitak, bio sam prepušten tome da sam nađem snage da očuvam sebe u bolu. Moram da dodam da je velika neistina da sam ja sinu držao opelo na sahrani - ističe sagovornik.
Počeci
Milovan se prisjetio i Nebojšinih prvih glumačkih koraka koje je, prema njegovim riječima, napravio baš u crkvi.
Tu je stekao odnos prema publici i javnosti, recitovao, pjevao, bio je grlat i glasan...Nakon toga krenuo je u Dramsku grupu Radio Beograda kod Mike Aleksića od svoje 12. do 18. godine. Volio je glumu i volio je da odlazi kod dede na selo. Tu se formirao i njegov slobodarski duh - rekao je otac.
Nepravda
Nebojša je bio vjernik i suštinski vezan za crkvu, a više puta se suočio sa situacijom da ukradu krst sa groba Nebojše Glogova na mjestu gdje je sahranjen u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu što mu je posebno teško palo.
Nema dana da na njegovom grobu ne zateknem cvijet. Imao je očigledno mnogo poštovalavaca. Ploča je uvijek sređena, obrisana, nekoliko svijeća gori. Drago mi je zbog toga - rekao je otac i dodao:
Jeste muka. Jeste žalost. Jeste bol, neprebol. Ali, kad i danas stižu riječi odasvud: Nebojša se nikad i nigdje nije obrukao, to vam daje snagu da u molitvi i vjeri koju je i on živio, nadvisite ličnu patnju. Molitva je najbolji lijek, utjeha i nada. Prije svega vjera da je on sad sa Bogom živim, istinitim. Da je u boljem svijetu od onog koji je ostavio. Utjeha je i u tome što se on ostvario u ovozemaljskom životu.
