Zoran Kalezić ispričao je kako vidi poštovanje i ljubav kod običnih ljudi posebno u bolnici gdje prima hemoterapiju.
Poznati pjevač narodne muzike, Zoran Kalezić, otvorio je dušu i ispričao je kako izgleda njegova borba sa bolešću, šta je pričao sa crnogorskim premijerom Dritanom Abazovićem, ali se nije libio da govori i o podelama u Crnoj Gori, ali i poštovanju koje svakodnevno dobija od običnih ljudi koje sreće.
Kalezić u intervjuu za Balkan info kaže kako je jedina zemlja u kojoj nije priznat kao umjetnik upravo Crna Gora.
"Sreli smo se Dritan i ja na ulici. Rekao mi je dočekaćete gospodine Kaleziću da pjevate u Crnoj Gori drugačijoj, tamo gdje zaslužujete. Ali nekako mi se još nije javio, dobro možda nema vremena. Svi su oni slatkorječivi. Prišao mi je njegov kolega iz partije na ulici i rekao da Dritan želi da me pozdravi. On je prišao kao mlad čovjek… Nije mene radovalo kad se suprotstavio Milu Đukanoviću ali mi je imponovala ta njegova želja da brani svoju čast", rekao je Kalezić.
Kaže kako je baš prije neki dan poslao poruku Abazoviću.
"Pitao sam ga da li može da odvoji pet minuta za mene. Poslao sam mu poruku preko tog njegovog saradnika. Želio bih da popričam sa njim pošto sam u teškoj situaciji. Nije se lako liječiti sa malim i jadnim penzijama. Ne žalim se ja, meni ne treba", rekao je Kalezić.
Govoreći o odnosima među ljudima, slavni pjevač kaže, da ne može da shvati šta se to desilo ljudima pa da su toliko izmanipuliani.
"U mom selu kad su izbori budu tri srpske zastave, pa pet crnogorskih. Ja ne mogu da shvatim ko je ubijedio te ljude, braću, da drugačije zastave imaju na kućama. Ne znam šta se desilo sa ljudima da su toliko izmanipulisani. Kome je bilo potrebno to da mi nismo braća. Jesmo braća. Ne dam nikom da me odrodi od Beograda. Meni je lijepo i na Cetinju i u Beogradu i u Vukovaru. Sad je popularno da smo izdajnici. Ja ne znam gdje pripadam u Crnoj Gori – komita ili izdajnik ili legalan čovjek. E onda se ja vadim na to da sam američki državljanin", rekao je Kalezić.
Prema njegovim riječima ljudi u Srbiji i Crnoj Gori, ali i na cijelom prostoru bivše Jugoslavije, rade kako kaže, ovo što rade samo zato jer su im oči gladne.
"Nikako da zadovolje tu glad. Ja sam na vrijeme očima dušu napojio ljepotom. I shvatio šta je novac… A šta ja novcem mogu da kupim? Mogu da kupim par godina života. Borim se sa ovim kancerom, i onda malo da poboljšam neku terapiju. Ali ništa mnogo. Ne mogu da se spasem", rekao je Kalezić.
Ističe kako ne zna čemu služi taj novac, i napominje da ne može da shvati da Crna Gora sa 600 i nešto hiljada stanovnika ne može lijepo da živi.
"Nije tačno da ne mogu nego su nesposobni ljudi, ne žele da se potrude. Kad se to toliko krade… Evo čitam uhvatili nekog što vozi kamion, sad on nešto u zatvoru. Vozio tonu i nešto kokaina. Ma zna se ko može da napravi tih 1.200 kilograma kokaina. Ne može to Crna Gora, mala je. Zna se ko je gazda. Ne mogu da shvatim kako jedan tovar te droge ne istovariše pa da naprave neku bolnicu", rekao je on.
O odnosu običnog svijeta prema njemu, Kalezić kaže da se to vidi kad ode u bolnicu u Nikšiću.
"Najneprijatnije mi u Nikšiću, kad odem u bolnicu gdje primam hemoterapiju, pa vidim onaj narod koji čeka isto kao i ja. Posle nekog vremena sam zamolio doktorku da me ne proziva preko reda. Stid me je. A oni hoće da mi pomognu. Onaj narod što čeka mi kaže da slobodno uđem. I niko se ne ljuti. Kakva je to nagrada lijepa za život kad su svi ljubazni", rekao je Kalezić.