Pjevač Jovan Perišić otkrio je ko mu daje najveći bakšiš na nastupima, ali i na koji način ga prihvata.
Dvije decenije duga karijera i poznati hitovi opisuju karijeru Jovana Perišića, koji, kao i većina folkera, najviše zarađuje od bakšiša kada pjeva fudbalerima na uvce, kojima, kako tvrdi, ipak ne dozvoljava da mu pare lijepe na čelo, kao pojedinima.
Pandemija ga, srećom, nije mnogo omela u nastupima, a najviše uživa kad on počasti muziku, ali diskretno da niko ne vidi.
"Ja ne volim da pjevam za bakšiš, ali volim ljudima da pjevam za stolom kad proslavljaju nešto, često su to sportisti, fudbaleri, koji, ako žele, ostave nešto, tu su i najveći bakšiši, ali sam protiv toga da se novac lijepi po čelu, da se gura u njedra, košulje. Kad vidim ljude koji uživaju u muzici, ja bih njima pjevao džabe, takav sam. Odbijao sam da pjevam ove novokomponovane pjesme, kažem: 'Eno vam di-džej, pa neka vam puste'", kaže Jovan, koji je započeo karijeru u vrijeme opasnih momaka.
"U najgore vrijeme devedesetih, kad sam došao u Beograd i kad nisam imao dinara, imao sam osmjeh i govorio da mi je dobro. Pjevao sam među opasnim momcima koji su me gotivili i nikad nisam imao probleme, danas postoji obezbjeđenje, a ja to nisam imao. Nisam gradio karijeru pomoću skandala, iako su mi nudili. Estrada me i ne interesuje. Ja sam taj cirkus dobro upoznao", rekao je Perišić, koji tvrdi da se nikad nije bavio odnosima među kolegama na estradi, već je prednost, u duhu tradicionalnog odgoja, dao porodici i djeci.
"Sin mi je nedavno diplomirao na veterini, ćerka treba da diplomirala na stomatologiji, ovaj mlađi je upisao sportsku akademiju, želim da od njih napravim ljude, da imaju svoj hljeb u rukama. Malo ko zna da je moja supruga tekstopisac, pisala je nekoliko pjesama za mene, divni su to tekstovi, ona je, inače, završila književnost i piše knjige. Kad sretnem danas dobrog čovjeka, iznenadim se, budem srećan kao da sam našao rudnik zlata jer, nažalost, živimo u takvom vremenu".
Teško je bilo, tvrdi Perišić, izgraditi ime i karijeru kada je on počinjao, dok je mladima danas mnogo lakše:
" U moje vrijeme nije bilo Saše Popovića, koji vam organizuje takmičenje, pa da dobijete sve na tacni bez ijednog dinara. Danas, čim je zvijezda Granda, odmah je popularan i pjeva i nastupa. Ranije je samo pravi kvalitet mogao da se izbori za mjesto na estradi".
