Plastični pištolji igračke redovan su "rekvizit" među dječjim igračkama. Treba li da vas zabrine ako vaše dijete obožava ove igračke?
"Znamo da su dječaci skloniji igranju pištoljima nego djevojčice, tu nema dileme", kaže psiholog Majkl Tompson.
Nekada mališanima nisu potrebni ni pištolji, već prstima "pucaju" u drugare, pretvarajući se da je to pištolj.
Psiholog kaže da ga roditelji i vaspitači često pitaju kako da suzbiju nasilne igre kod dečaka, ali on odgovara da tako nešto ne postoji jer nasilje podrazumeva agresiju, da neko bude povrijeđen. Igranje je sasvim druga stvar i tu niko ne biva povrijeđen, barem ne namjerno.
"Da, možda je nekad tema igara nasilje i to odrasle ljude uznemiruje. Ali, pogledajte nauku iza toga – postoji li veza između dječje igre i nasilja u odraslom dobu? Nikada nisam našao vezu između to dvoje".
Slično tome, on ističe da ne postoje ni dokazi da djevojčice koje se "igraju porodice" i imaju bebe tj. lutke, postati se*sualno aktivne u ranom uzrastu.
Psiholog ističe da izloženost pravom nasilju ima značajn uticaj na ponašanje djece, te da djeca koju roditelji tuku, na primjer, imaju veće šanse da budu agresivna.
Drugim riječima, ne treba da vas brine to što se dijete igra pištoljima, a dečji psiholog Emili Edlin ističe i da pokušaj da djeci zabranite da to rade, može da ima suprotan efekat.
"Može se desiti da im to postane još primamljivije zato što tome pridajete toliki značaj, a djeci je zabavno da privlače pažnju roditelja ili ne razumiju da mogu da upadnu u nevolju zbog nečega što je njima potpuno prirodno".
Umjesto toga, savjetuje da djecu naučite da niko ne bi trebalo da bude povrijeđen, niti da se osjeća neprijatno zbog igre.
