Na ličnost djeteta utiče da li je ono najstarije, najmlađe, srednje ili možda jedino dijete u porodici. Evo kakve se karakteristike vezuju za djecu prema redosljedu rođenja.
Prvorođena djeca
Zbog činjenica da je prvo dijete u porodici, ono najstarije će biti odgajano sa mješavinom instinkta, grešaka i "proba". Drugim riječima, roditelji prvo dijete često odgajaju prema pravilima iz knjiga, imaju striktna pravila i posvećuju im mnogo pažnje, ali su pomalo i neurotični. Zbog toga prvorođena djeca mogu da postanu perfekcionisti, ne bi li udovoljili roditeljima.
Ova djeca su najčešće vrlo odgovorna, savjesna, oprezna, vole da kontrolišu sve i trude se da postignu mnogo toga u životu.
"Mnogi roditelji provode dosta vremena čitajući i objašnjavajući stvari prvorođenoj djeci. Ali, nije tako lako kada stignu i druga djeca", objašnjava psiholog dr Frenk Ferli. "Ta nepodijeljena pažnja u kojoj uživaju prvorođena djeca možda ima veze sa tim što oni kasnije u životu postižu mnogo toga".
Inače, istraživanja su pokazala da najstarija djeca u porodici obično imaju bolje rezultate na testovima inteligencije i imaju bolje obrazovanje od braće i sestara, zbog čega su najčešće akademski uspješnija od ostalih.
S druge strane, psiholozi kažu i da prvorođena deca često imaju strah od neuspjeha i nikad nisu zadovoljna onime što postignu jer imaju prevelika očekivanja od sebe.
Srednja djeca
S obzirom da roditelji sada već imaju iskustva u odgajanju djece, drugorođeno dijete najčešće odgajaju prema manje striktnim pravilima. Takođe, često mu posvećuju nešto manje pažnje nego prvorođenom djetetu, iz prostog razloga što ih je sada više. Upravo zbog toga srednja djeca nerijetko imaju potrebu da udovoljavaju svima, zbog manjka pažnje koji su dobijali u djetinjstvu.
Kada se uzmu u obzir sve te okolnosti, srednja djeca u porodici umiju da budu malo buntovna, najčešće imaju dosta prijatelja jer pažnju traže izvan porodice – pošto se u porodici osjećaju pomalo "zapostavljeno" zbog starijeg brata ili sestre.
Dobra strana svega toga je što su oni uglavnom veoma fleksibilni, jer kada stigne i mlađe dijete u porodicu, moraju da nauče da stalno pregovaraju i sklapaju kompromise kako bi se uklopili.
"Srednja djeca su u pomalo teškoj situaciji u porodici jer često misle da ih članovi porodice ne cijene dovoljno", kaže dr Mišel Mejdenberg. Drugim riječima, osjećaju se izopšteno jer roditelji nesvjesno više pažnje posvećuju nastarijem ili najmlađem djetetu.
Najmlađa djeca
Za najmlađu djecu kažu da su najslobodnijeg duha jer su i roditeljska pravila za njih mnogo blaža nego što su bila za prvo i drugo (ili treće, četvrto...) dijete. Ova djeca najčešće veoma vole zabavu, nisu komplikovana, ali vole da budu u centru pažnje i umiju da manipulišu drugima.
S obzirom na to da uglavnom nisu "najjači i najpametniji" u porodici, oni razvijaju svoje načine za pridobijanje pažnje. Obično su vrlo šarmantni, druželjubivi i dobro se slažu sa svima. Imaju avanturistički duh i vole neobična iskustva, a skloniji su preuzimanju rizika nego ostala, starija, djeca.
Oni često osjećaju kao da ništa što rade nije važno i da ne mogu da budu originalni – jer su starija djeca već sve radila prije njih. Najmlađi zbog svega toga nauče da iskoriste svoju ulogu da manipulišu drugima.
Jedinci
Jedinci su dosta drugačiji od ostale djece. S obzirom na to da nemaju braću i sestre s kojima bi se takmičili, oni imaju punu pažnju svojih roditelja, uvijek. Pored toga što im roditelji uvijek posvećuju pažnju, možda i previše, imaju i velika očekivanja od njih. Zbog toga su jedinci često perfekcionisti, savjesni su i vole da budu vođe.
