Klasifikacija zvjezdicama je uobičajen način rangiranja hotela, mada postoje i dijamanti, slova. Evo šta to govori o hotelima.
Ocjenjivanje hotela razlikuje se od zemlje do zemlje. Klasifikacija zvjezdicama je uobičajen način rangiranja hotela, gdje zvjezdice označavaju kvalitet i uslugu koja se može očekivati. Osim klasifikacije zvjezdicom, koriste se i druge različite ocjene, poput dijamanata i slova (od "A" do "F"). U SAD postoji sistem takozvanog "dijamantskog ocjenjivanja“ pa tako hoteli sa "pet dijamanata“ pružaju usluge buđenja i nalaze se u samom centru grada.
Svaka zemlja ima svoje standarde po kojima vrši rangiranje hotela. Ono što je hotel sa četiri ili pet zvjezdica u Danskoj, u drugoj državi je to hotel sa tri zvjezdice. Da li će hotel imati dvije ili čak pet zvjezdica, zavisi od standarda koje je postavilo ministarstvo zemlje u kojoj se hotel nalazi.
"Problem je u tome što su ocjene hotela različite, nema nekakvih tačno utvrđenih standarda po kojem se ocjene daju, i zbog toga je teško sa sigurnošću utvrditi koliko je smještaj dobar, dok ne odete u hotel", rekla je Džejn Rejnolds, urednica sajta Oyster na kom se ocjenjuju hoteli. "Bez obzira na to koliko se neko trudi da objektivno ocijeni hotel, ocjene su uvijek, ipak, subjektivne", dodaje Rejnoldsova.
Hoteli mogu imati dvije, tri, četiri i pet zvjezdica, dok su oni sa jednom zvjezdicom nešto jeftiniji. Hoteli sa pet i više zvjezdica spadaju u hotele visoke kategorije, pa samim tim moraju da zadovolje visoke standarde gostiju, piše "Turistički cvijet".
U Njemačkoj i Austriji precizno su određeni kriterijumi koje hotel mora da zadovolji. Da bi hotel dobio samo jednu zvjezdicu, mora imati sobu koja je veća od 8 kvadratnih metara.Svaka soba mora da posjeduje televizor u boji i sopstveno kupatilo. U samom hotelu nalazi se restoran i pružaju se usluge svakodnevnog čišćenja i korišćenja telefona na recepciji. Da bi hotel dobio dvije zvjezdice, pored većih soba, mora da sadrži i pribor za ličnu higijenu, a već u oni sa tri zvjezdice osoblje mora da govori dva jezika, a sobe moraju biti još bolje opremljene. U sobi se mora nalaziti telefon, fen za kosu, sef, a takođe treba biti obezbijeđen i pristup Internetu.
Već sa tri zvjezdice, hoteli širom svijeta uglavnom se nalaze u prometnom dijelu grada ili u poslovnim zonama. U sklopu hotela nalazi se restoran, parking, fitnes centar, a nerijetko i bazen.
Hoteli sa četiri zvjezdice smješteni su u blizini drugih hotela iste kategorije. Sobe u ovim hotelima, osim što su dobro opremljene, moraju da budu i dobro osvijetljene. Gostima su na usluzi fites centar i bazeni. Osim toga, na raspolaganju im je i usluga parkiranja.
U samom centru grada najčešće se nalaze hoteli sa pet zvjezdica. Sobe ovakvih hotela opremljene su otmenim nameštajem, pružaju vrhunsku uslugu i ispunjavaju očekivanja čak i najzahtjevnijih gostiju.
Kako bi privukli što više gostiju, neki hotelijeri su došli na ideju da se koriste različitim marketinškim trikovima, pa tako u švajcarskom gradu Sevelen postoji hotel sa nula zvjezdica - Null Stern Hotel. Ovaj hotel nema grijanje, niti prozore i pruža noćenje u zajedničkim spavaonicama.
S druge strane, neki hoteli okarakterisani su sa šest i sedam zvjezdica, iako oni zapravo imaju samo pet. Primjeri za to su hotel sa šest zvezdica Palazzo Versace u Australiji i hoteli sa sedam Burj Al Arab u Dubaiju i TownHouse Galleria u Milanu.
