Kad si "u kanalu", gdјe si zapravo?

Roditeljski sastanak uoči prvog tromjesečja školske 2013/2014. godine u jednoj beogradskoj gimnaziji. Razredni starešina iznosi "slučaj" učenice koja je nekako uspjela da od septembra zasluži ("nafrlja", izraz poznat među roditeljima) više nedovoljnih ocjena. Profesor izvještaj o jedinicama iznosi javno, pred svim roditeljima i učenicima, vjerovatno ubijeđen da će sramoćenje osvijestiti i roditelja (često nespremnog da prihvati "istinu") kao i đaka. Ovoga puta javna opomena je prvo pogodila jednu metu (roditelja):

"Znao sam! Mogu da kažem da uopšte nisam iznenađen. Moja ćerka ne pipa knjigu! Nikoga ne sluša! Sluša samo muziku. Ne skida slušalice s ušiju i danju i noću. Ma neka ponavlja razred! A njena majka i ja sve činimo..."

U tom trenutku učenica koja sa ostalim đacima, spuštenih ramena i pognute glave sjedi u poslednjem redu, skida slušalice (dakle čuje sve!), ustaje i pruža ruku prema ocu, kao da želi nešto da mu objasni. Govori vrlo glasno, kao osoba koja je trenutak ranije slušala preglasnu muziku:

"Ali tata, nemoj sad i ti da me kanališ! Pa nemoj me kanaliti baš u ovom trenutku! Znaš kako mi je. I Vi, razredni, stvarno niste fer... Ispadoh sad ja najgora. Samo sam u kanalu. To je sve. Valjda ne treba da objašnjavam zbog čega. Stvarno..."

Odjednom, umjesto komešanja i žamora, među roditeljima tajac. Svi gledaju u djevojčicu. Nisu shvatili šta je htjela da kaže. Čak ni razredni koji sa đacima provodi značajan dio života.

Hit novog žargona, glagol - kanaliti, izveden je od imenice kanal. Kao što je poznato, kanal jeste vrsta udubljenja u zemlji. Dugačka rupa, slikovito rečeno. Kad čovjek uđe u kanal (Dunav–Tisa–Dunav!) može kroz njega dugo, dugo da prolazi. I nije na zemlji, na putu, već u kanalu.

U stvari, kanal je metafora za loše raspoloženje, potištenost. Najblaže rečeno, glagol predstavlja neobičnu tvorevinu: "Nemoj me kanaliti!" (ne tjeraj me u loše raspoloženje, a donedavno to je bio "bedak"), "Ukanaliti se" (oneraspoložiti se, osjećati se potišteno jadno).

Na pitanje: "Kako si?", sjetni čovjek odgovara: "U kanalu..." Time je najmodernijim jezikom opisao svoje duševno stanje, piše "Politikin Zabavnik".

Nasuprot glagolu kanaliti, stoji glagol gasirati. Potiče od imenice gas, odnosno od izraza dodavati gas, ubrzavati.

Ukoliko vam neko kaže: "Ma nemoj da me gasiraš!" nemojte se čuditi. Taj izraz postao je dio svakodnevnog rečnika. Šta znači? Eh, to nije baš sasvim jasno, budući da postoje bar dva značenja.

Gasirati znači pritiskati nekoga da nešto uradi (odmah), "dodavati mu gas" u trenutku kada za to nije spreman. Isto tako, gasirati može da znači i da nekoga zafrkavate, da ga namjerno lažete, navodite na neki sumanuti zaključak.

Žargonski, da ga "ložite". Ložiti nekoga, to je izraz koji izlazi iz mode. Ne gasiramo vas, stvarno je tako.

(MONDO)