Na prvi pogled jednostavno međutim, postoje neke "cake" koje pomažu da odredimo pravu visinu, položaj, kako da slika ne bude krivo okačena...
Ukoliko želite da budete sigurni da slika neće pasti, koristite deblji ekser, zapravo šraf, a rupu u zidu napravite specijalnom kućnom burgijom. Budite sigurni da mjesto na zidu koje ste riješili da izbušite ne krije neku cijev ili kabl.
Vodite računa i tome da se ne radi o zidu koji može da vlaži, ali i da nije izložen direktnoj sunčevoj svjetlosti koja može da ošteti ulje na platnu. Slika ne bi trebalo da se nalazi ni blizu grejnih tijela, ili na prometnim mjestima kako je ne biste kačili prilikom kretanja kroz prostoriju.
Slike u hodniku se često ruše prilikom oblačenja kaputa, a u kuhinji i trpezariji se oštete kuvanjem.
Šrafovi su bolje riješenje od običnih eksera, ukoliko treba da okačite sliku sa težim ramom. Druga opcija je mala kuka za kačenje slika koja se može kupiti u širokom spektru veličina. Iznenađujuće su jake. Ekser možete ukucate i pod uglom od najmanje 45 stepeni.
Najbolju poziciju ćete odrediti tako što ćete sliku držati na željenoj visini, samo ovlaš prislonjenu na zid. Grafitnom olovkom, ili kredom, povucite kratku liniju na zidu, na gornjoj ivici slike, na njenom centru. Sklonite sliku, odredite sredinu linije koju ste povukli, obilježite i izbušite to mjesto.
Sliku možete okačiti i o tanju žicu ili metalnu vješalicu i tako je prisloniti na zid, na mjesto na kojem želite da visi i obilježiti grafitnom olovkom ili kredom tačku gdje treba ukucati ekser.
Da bi slika koja se kači na dva eksera ili šrafa, visila pravo, potrebno je povući i gornju i donju liniju, izmjeriti sredinu i tek onda probušiti zid.
Položaj možete odrediti i pomoću samolepljivih stikera koje ćete postaviti umjesto eksera ili šrafova, dok ih ne ukucate, mjereći idealnu razdaljinu. Stikere možete da zalijepite i na četiri mjesta, gdje će doći svaki ugao rama, prije nego što počnete sa kucanjem ili bušenjem.
Ta četiri stikera čak i ne morate da skidate pošto okačite sliku – sačuvaće vaše zidove od prljanja koje se često dešava na mjestima na kojima slike vise nekoliko godina.
A na koju visinu treba postaviti slike? Najčešći odgovor je – u visini očiju. Čijih očiju – košarkaša ili djeteta od 10 godina?
Umjetnost postavljanja slika na zidove skoro je jednako stara koliko i umjetnost slikanja, što znači da je veoma bitno ne samo na koju visinu ćete sliku okačiti, već i gdje na zidu, na kom zidu, šta se u toj prostoriji još nalazi, kako je osvijetljena...
Slike većih formata, koje treba gledati sa udaljenosti od najmanje tri metra, okačite na većem zidu, ako je moguće pod uglom, a u visini očiju odrasle osobe srednje visine. Manje slike, kojima se prilazi da bi se vidjele, okačite niže, u visini očiju tinejdžera, na primjer.
Na velikom zidu može ići više malih slika, koje ćete okačiti po vlastitom ukusu – simterično ili grupisane prema sadržaju, stilu, tehnici, autorima, ramovima...
Iznad velike komode lijepo izgleda velika slika, ali i nekoliko manjih. Možete ih kačiti jednu za drugom vodoravno, vertiklano, horizontalno, onako kako se najbolje uklapaju sa ostalim stvarima u prostoriji.
(MONDO)
