U zabačenom gradiću Kanaudž, "parfemskoj prestonici" Indije, proizvođači parfema koji se drže tradicije trude se da održe svoj rijedak zanat.
Vijekovima već farmeri u ovom dijelu sjeverne Indije beru latice cvijeća i miomirisne biljke, snabdijevajući lokalne destilerije koje od toga prave prirodne parfeme na bazi ulja, koji se nazivaju mirisnim uljima.
Gradić Kanaudž je postao poznat po najfinijim mirisima, koji se dobijaju iz sastojaka najboljeg kvaliteta, prenosi AFP.
"Ruže iz Kanaudža su veoma popularne jer je zemljište izuzetno pogodno, a okruženje i meteorološki uslovi su savršeni", objašnjava uzgajatelj aromatičnog bilja Gopal Kiršna Saini.
Pošto se poberu, latice ili lišće mirisnih biljaka podvrgavaju se hiljadugodišnjem procesu parne destilacije, gdje se, potapanjem u toplu vodu u bakarnim posudama, dobija mirisna para koja se potom miješa sa uljem od sandalovine, koja postaje baza za mirisno ulje.
To je mukotrpan proces koji traje mjesecima i sve se ređe primjenjuje, a broj tradicionalnih destilerija u Indiji je naglo opao sa 700 na samo 150 tokom proteklih 10 godina, pošto su mnogi proizvođači parfema prešli na jeftinije hemijske alternative kako bi smanjili troškove proizvodnje.
Direktor destilerije "Pragati" Sunil Kumar Sing smatra da tradicionalna izrada parfema, ipak, nema premca.
"Ništa ne može da se mjeri sa tradicionalnom metodom. Oni koji se razumiju u parfeme mogu da osjete razliku u kvalitetu mirisa i nikada neće koristititi nove metode", kaže on, dodavši da će, ma koliko novca da se uloži u moderne mašine, krajnji proizvod biti čista hemija, a ne prirodan.
Iako je danas tek svaka treća bočica parfema u Indiji mirisno ulje, pošto se Indijci sve više opredjeljuju za moderne svjetske tehnologije, u muslimanskim četvrtima Nju Delhija domaći parfemi ručne izrade su popularni kao i uvijek.
Naime, islam zabranjuje upotrebu parfema na bazi alkohola, pa su mušterije spremne da plate od dva do čak 250 dolara za malu bocu svog omiljenog mirisa.
Pored Indije, najveće tražište mirisnih ulja je Bliski istok, a proizvođači sada, pošto im prodaja opada drugdje, sada promovišu mirisna ulja u raznorazne svrhe, kao aromaterapiju.
Oni se nadaju da će svoj rijedak zanat održati i dokazati da, iako su im metode staromodne, njihovi slatkasti mirisi nikada neće izaći iz mode.
(MONDO)
