Pojedina djeca sebe udaraju, sijeku ili na drugi način povređuju već sa sedam godina, ukazuje jedna američka studija.
Ranije studije su utvrdile da oko dvadeset odsto tinejdžera i mlađih odraslih osoba u nekom trenutku pribjegava samopovređivanju da bi se oslobodilo negativnih emocija ili pokušalo da nađe pomoć, ali ovo je prva koja je razmotrila problem samopovređivanja već kod sedmogodišnjaka.
Tim sa Denverskog univerziteta je anketirao 665 djece u vezi sa njihovim razmišljanjima i ponašanjem vezanim za samopovređivanje. Ispostavilo se da se samopovređuje blizu osam odsto djece od sedam godina, četiri odsto desetogodišnjaka i trinaest odsto djece od trinaest godina.
Kod mlađe djece udaranje je najčešći oblik samopovređivanja, dok se starija djeca radije opredjeljuju za sječenje.
Desetoro anketirane djece, ili 1,5 odsto, je zadovoljavalo psihološke kriterijume za dijagnozu nesuicidalnog samopovređivanja, što znači da su se bar pet puta samopovređivali i da imaju nagomilana negativna osjećanja vezana za takvo ponašanje.
Djeca koja se samopovređuju često kažu da to čine da bi zaustavili negativna osjećanja ili da bi osjetili nešto, makar i bol, pošto se inače osjećaju prazno i utrnulo.
"Neka mala djeca koja doživljavaju brojne emocije sa kojima ne znaju kako da se izbore, počnu da lupaju glavom u zid", napominje Bendžamin Henkin, jedan od autora istraživanja.
Stručnjaci ističu da je dobra strana ovog problema to što su anksioznost, depresija i samopovređivanje prilično lako izlečivi i što, uz adekvatnu pomoć stručnjaka, ne bi trebalo dugo da potraju.
Roditeljima se savjetuje da, ukoliko ustanove da im se dijete samopovređuje, tome pristupe mirno, ne zauzimajući ulogu sudije i da kroz razgovor sa djetetom pokušaju da utvrde motiv, a zatim potraže stručnu pomoć.
(Tanjug)
