Da bi razvijala intelektualne sposobnosti djeca treba da skaču, vrte se, trče i što više se igraju.
Klikeri, lastiš, između dvije vatre i žmurke danas nisu zanimljivi djeci, a cijelog prošlog vijeka generacije su odrastale na ovim igrama. I baš one, tvrdi dr Ranko Rajović, autor Tesla sistema učenja, važne su za razvijanje intelektualnih sposobnosti kod djece. Roditelji, kaže, od prvog dana kada donesu dijete iz porodilišta nesvjesno prave grešku za greškom.
Od sjedenja, sputavanja djece koja bi da skaču, vrte se, trče, u mozgu se ne razvija dovoljan broj veza između nervnih ćelija (sinapsi), pa djevojčice i dječaci imaju manji intelektualni kapacitet.
"Prije 15 godina dokazano je da intelektualne sposobnosti zavise od broja sinapsi. Ranije se mislilo da se one stvaraju isključivo prije rođenja, a onda je utvrđeno da se 50 odsto sinapsi razvija do pete godine, 75 odsto do sedme, a sve do 12 godine. Poslije toga više ne možemo da utičemo na inteligenciju djeteta", objašava za "Novosti" Rajović, inače izvršni direktor MENSE.
"Zato je stara navika da djecu ne treba stimulisati prije prvog razreda potpuno pogrešna. Ne treba propuštati taj period, jer je rana stimulacija ključna za kasnija postignuća djeteta."
U prvoj fazi Tesla sistema učenja (NTC) kod djece se kroz igru podstiče moždani razvoj. Ovaj program, inače, ušao je u mnoge vrtiće i škole u gotovo svim gradovima u Srbiji. Oko 6.000 učitelja bilo je na NTC seminarima. Po programu čiji je Rajović autor uče i djeca u Sloveniji, Hrvatskoj, Češkoj, Norveškoj, Švajcarskoj, Italiji, Mađarskoj... Uskoro će ga primjenjivati i u Meksiku, Brazilu, Novom Zelandu, Kanadi i Južnoj Africi.
Rajović kaže da djeca kroz ovaj program zavole školu i učenje shvate kao igru. A za sve posljedice roditeljskih i grešaka nastavnika, objašnjava, postoje i medicinska objašnjenja.
"Prvu grešku pravimo čim dijete iznesemo iz porodilišta. Djevojčice stavimo u potpuno roze, a dječake u plave sobe. Prva stimulacija razvoja sinapsi dolazi od kontrasta. U sobi mora da postoji više boja. Čim dijete prohoda, roditelji ga sputavaju u kretanju, ne daju mu da trči, skače, vrti se. I time sprečavaju stimulativne aktivnosti."
Rajović objašnjava da su ljudi i evoluirali zahvaljujući uspravnom hodu. U sadašnjoj tački evolucije prestali smo da se krećemo, najveći dio dana sjedimo i mozak dobija manje stimulacija i to u važnim regijama, što ostavlja posljedice i na fizički razvoj. Primjer je što danas 60 odsto, a u nekim gradovima i više od 70 odsto djece ima ravna stopala.
"Do prije dvije decenije taj procenat kretao se između 10 i 14 odsto i nije rastao. Toliko je genetski preodređeno, a svi ostali imaju razvojne smetnje. Isto je i sa smetnjama u govoru, čitanju, koncentraciji - objašnjava Rajović. - Neka djeca su jednostavno postala nesposobna za učenje. Dijete se ne kreće, mozak dobija manje impulsa i tako nastaje problem. Tu roditelji treba da forsiraju motoričke igre, u kojima djeca skaču, hvataju loptu, preskaču vijaču..."
Ova prva faza, razvoj mozga, predviđena je za predškolski uzrast. Za školarce je razvoj sposobnosti učenja.
"Djeca kod nas i u Evropi uče reproduktivno, čitaju više puta, ponavljaju i tako zapamte. Poslije samo dvije nedjelje, međutim, zaborave čak 80 odsto naučenog. Ali već od trećeg razreda djeca imaju toliko gradiva da ne mogu sve da stignu da ponove. Onda kada treba da odgovaraju, znoje im se dlanovi, lupa im srce, dožive pravi akutni stres i to se ponavlja u prosjeku jednom u deset do 15 dana. Mozak reaguje na akutni stres tako što dijete postepeno počinje da mrzi školu. Tako dolazimo do podatka da 30 odsto djece već od trećeg osnovne ima otpor prema školi."
(MONDO)
