Najpoznatijem estradnom makrou Mihajlu Maksimoviću i njegovom bratu Dušanu Milenkoviću održano je ponovno suđenje zbog posredovanja u prostituciji i trgovini ljudima.
Mihajlo Maksimović u sudnicu je došao iz kućnog pritvora, u kom se nalazi od novembra prošle godine, a koji mu je određen nakon što je po hapšenju u januaru 2019. godine proveo godinu i devet mjeseci iza rešetaka. Potupak protiv njega i Milenkovića je krenuo iznova zbog promjene u sudskom veću.
Maksimović, koji je da je posredovao u prostituciji, na ovom ročištu je, kao i Milenković, rekao da ostaje pri onome što je u dosadašnjem toku postupka naveo, ali je iznio koji su djelovi optužnice, prema njegovom mišljenju, sporni. Tu je naveo da su mu tačke po kojima se tereti za trgovinu ljudima i vrbovanje neprihvatljive.
"M. G. i D. B. su kontaktirale mene, ni sa jednom od njih nisam ja inicirao sastanak, D. B. je došla kod mene preko drugarice, koja je već radila, i oduševila se kada je čula kakvi su uslovi, pa smo otpočeli saranju", ispričao je Maksimović prvo za jednu, a posle i za drugu djevojku, negirajući to da ona nije znala šta posao podrazumijeva:
"M. G. je na sastanak došla sa drugaricom koja je već bila u poslu, zatim smo nas dvoje ušli u intimni odnos. Nismo bili u vezi, i kroz dvije do tri nedjelje je počela da radi, za to vrijeme je saznala sve o poslu, upoznala je neke djevojke. Odluka da počne da radi bila je samo njena, a znala je koji je posao i čime se bavi, dok u optužnici stoji da nije bila upućena u to da treba da ima seksualne odnose."
Kako je naveo, nijednoj djevojci koja je radila za njega, za sve to vrijeme nije prijetio, niti je psovao ili tukao, te da je strah od njega bio neosnovan, a odgovarajući na pitanje advokata, tužioca i sudije rekao je da su postojali i slučajevi u kojima je odbijao devojke za posao jer je uvideo da ne bi odgovarale za saradnju.
"Mi smo radili ozbiljan posao i kao i svaka druga firma da bismo radili morali smo da imamo kaznenu politiku, ali moram da napomenem da se ona rijetko sprovodila u djelo. Na primjer, ako je djevojka taj dan u smjeni, ona je morala da odradi smjenu, jer smo imali zakazan posao, ako ode kad joj se više ne radi kazne su bile simbolične, a nisu se ni primjenjivale", rekao je, a onda i objasnio kako je funkcionisalo plaćanje usluga:
"Cijene su bile unaprijed dogovorene, a isplata je bila 70:30, one su uzimale 70 odsto zarade, a firma 30. To je na mjesečnom nivou, kada se odbije ono što ostaje firmi, iznosilo između pet i deset hiljada eura, toliki je bio njihov dio."
IMALI GINEKOLOGA, PSIHOLOGA, PRIVATNOG TRENERA...
Kako je naveo Maksimović, on je bio je jedan od rijetkih u tom "poslu" koji se trudio da djevojkama koje rade za njega obezbijedi dobre uslove.
"Imali smo psihologa, pružao nam je seanse kao firmi, uveli smo sportsku kulturu, zakazivali smo im termine kod privatnog trenera, to je bilo ponuđeno, ne obavezno, imale su vozača, obavezni su bili ginekološki pregledi", rekao je.
On je dodao da je jedna od mjera, u skrivanju od policije, bila ta da su djevojkama kupovani novi telefoni i kartice na svakih mjesec dana ili dva.
"Nisu smjele da daju privatne brojeve klijentima, da bi klijent ostao u firmi, a ne da ga one prezumu", rekao je, a onda je to uporedio sa pravilima u "bilo kom poštenom poslu", kao i da je kazna za to bila 1.000 eura, ali da nijedna nikad nije bila plaćena.
Objasnio je i da na dnevnom nivou djevojke nisu imale više od tri klijenta, a da su sve preko toga radile na ličnu odgovornost.
"Dešavalo se da izađu iz smjene posle prvog ili drugog klijenta, ako su imale težak posao", rekao je Mihajlo.