Posao vozača kamiona u Kanadi i Americi proteklih godina postao je popularan među ljudima sa Balkana, prije svega zbog dobre zarade. Svoje iskustvo iz ove zemlje za MONDO je podijelio Beograđanin Miloš Rašić.
Kragujevčanin Miloš Rašić (28) prije tri godine je napustio Srbiju i otišao u Kanadu, gdje se zaposlio kao vozač kamiona. Prvobitni plan bio mu je da zaradi novac i vrati se kući, ali to se nije desilo. Iako radi naporan posao i za volanom je više od 10 sati dnevno, kaže da se navikao na život u inostranstvu i nije siguran da li će se uopšte vraćati u svoju zemlju.
Kolike su zarade u Kanadi, da li je posao naporan, šta su prednosti u odnosu na Balkan i čime nije zadovoljan, Miloš Rašić je otkrio za naš portal.
STARIJI BRAT GA POVUKAO SA SOBOM
Prema njegovim riječima, na ovaj korak odlučio se zato što je znao kako stvari u Kanadi funkcionišu, dok u Srbiji nije mogao sebi da omogući veću zaradu.
"Radio sam posao sa špedicijom u Srbiji, ali novac koji sam zarađivao nije bio dovoljan da mogu sebi da kupim automobil ili stan. Zbog toga sam odlučio da idem iz Srbije i prva opcija mi je bila Kanada, pošto imam starijeg brata koji godinama živi i radi u Vankuveru. Moj plan je bio da za godinu dana zaradim što više i da se vratim u Srbiju, zatim ako je potrebno, produžim još godinu dana", kaže MIloš.
POČETNA PLATA SADA 4.000 EURA
Posao nije toliko loš kao što mnogi misle, mada naravno, umije da bude naporan, objašnjava naš sagovornik.
"Mnogo mi je pomoglo to što imam brata koji me je u sve uputio i što sam brzo dobio radnu vizu na dvije godine. U odnosu na isti posao u Srbiji, odmah vidite da tamo više cijene vozače i da se dogovori poštuju. Naravno, od vas isto očekuju i nema zabušavanja. U to vrijeme, početna plata za vozača kamiona bila je nešto manja od 3.000 eura, dok je sada oko 4.000 eura".
RADI SE 12 SATI
Kako kaže, zaposlen je u kompaniji koje se bave distribucijom prevoza, selidbama i prevozom različitih vrsta tereta. Mnogo vremena se provodi u kamionu i prelazi se i do 30.000 kilometara mjesečno.
"Vozači uglavnom rade od 10 do 12 sati, pa odmaraju tri do četiri dana. Zarađujem 5.500 eura mjesečno. Iskusniji vozači, koji imaju bar pet godina prethodnog iskustva u poslu, posle par godina mogu da zarade i 8.000 eura. Prednost je i plaćeno penziono i zdravstveno. Najbolja stvar je što ima mnogo opcija, firmi i sve možeš da se dogovoriš sa gazdom", kaže Miloš Rašić.
NOVI PREDJELI I DIVLJE ŽIVOTINJE
U početku je bilo teško navići se da ti se cio život svodi na posao. Najnezgodnija je ta dosada dok vozite i dok čekate da prođe vrijeme, tvrdi on.
"Život u Kanadi uglavnom se svodi na posao i upoznavanje velikog broja ljudi različitih nacionalnosti. Iz bivše Jugoslavije nas naravno ima koliko hoćeš. U kamionu, najbolje je opremiti se muzikom, filmovima i svime što može da vas drži budnim. Ja volim da putujem i upoznajem nove predjele, Kanada je zaista prelijepa. Nekoliko puta mi se desilo da naletim na krda divljih životinja. Kako bi se bolje snašli u poslu, preporučujem svima da se povežu na grupe i aplikacije koje pomažu vozačima kamiona da se snađu, da dobiju pomoć na putu ili da vide gdje su pogodna stajališta", kaže naš sagovornik.
KVAROVI I SAOBRAĆAJNE NESREĆE
Naravno, veliki je broj situacija koje potencijalno umiju da budu naporne i stresne, ali vremenom svaki vozač nauči kako sa time da izađe na kraj.
"Ima i situacija koje su zaista neprijatne, na primjer, kada se satima zaglavite na putu zbog neke vremesnke nepogode ili saobraćajke, kada vam se pokvari ili zaledi kamion, pa čekate pomoć. Užasne saobraćajne nesreće sam vidio na putevima, od požara do spasavanja ljudi koji su jedva živi. Čovjek mora da ogugla na to i da nauči da se ne potresa i ne nervira oko stvari na koje ne može da utiče", objašnjava ovaj Beograđanin.
KRETANJE I HRANA NAJVEĆI PROBLEMI
Ono što mnogi zaboravljaju jeste da vozači kamiona moraju mnogo da vode računa o zdravlju, koliko god to djelovalo nemoguće u uslovima stalnog putovanja.
"Kamiondžije važe za gojazne ljude koji mnogo sjede i nezdravo se hrane. Ja sam dobio skoro deset kilograma otkako sam došao, ali sam riješio da moram da se krećem i da jedem normalnu hranu kada god je to moguće. Iako sam spreman na svakakvu žrtvu zbog posla da bih postigao cilj, trudim se da sačuvam fizičku kodiciju i zdravlje koliko mogu", kaže on.
NADA SE VJENČANJU
Iako je planirao da se već nakon godinu dana vrati u Srbiju, prolazi već treća godina kako je u Kanadi i kako kaže, ne zna za šta da se odluči.
"Jedva sam čekao da dođem kući u Srbiju i sanjao sam društvo, drugare, izlaske. Ali kada sam zadnji put otišao u Srbiju na 10 dana, shvatio sam da sam se udaljio od svega, da sam se promijenio i jedva sam čekao da se vratim poslu. Zaradio sam novac, ali sve mislim da bi trebalo još. Brine me samo što mi se ovdje djevojke ne sviđaju i mislim da se nikada neću oženiti, jer mi ne odgovara mentalitet. Djevojke nisu ženstvene, porodične i tradicionalne, kao naše djevojke. Nadam se da ću na kraju ovdje da nađem neku Srpkinju", kaže Miloš Rašić.