Ljiljana Buha je osumnjičena da je 2002. godine pokušala da otruje tadašnjeg supruga, Ljubišu Buhu Čumeta. Iako je oslobođena optužbi, mnogo toga u ovom slučaju je ostala misterija.
Ljubiša Buha Čume je bio prvi svjedok saradnik u regionu, i sarađivao je sa srpskim tužilaštvom u slučajevima protiv pripadnika "zemunskog klana" i optuženih za ubistvo premijera Zorana Đinđića. Nije tajna da su vođe zemunskog klana zbog toga htjele u više navrata da ga liše života, pa su navodno u jednoj prilici za to pokušali da iskoriste i Čumetovu tadašnju suprugu Ljiljanu Buhu.
Bivša supruga prvog srpskog svjedoka-saradnika Ljiljana Buha, našla se 2011. godine na optuženičkoj klupi Višeg suda u Beogradu zbog optužbi da je 2002. godine pokušala da otruje tadašnjeg supruga, Ljubišu Buhu Čumeta.
Njoj se na teret stavljalo da je 2002. godine, kako su mediji tada pisli, po nalogu vođe nekadašnjeg "zemunskog klana" Buhi u piće sipala nepoznatu supstancu, u namjeri da ga otruje. Sud je, međutim, u februaru 2014. godine utvrdio da takve optužbe nisu dokazane.
Ljiljana Buha je februara 2014. godine oslobođena optužbi da je pokušala da ubije nekadašnjeg muža.
"Nema dokaza da ste izvršili to krivično djelo", rekla je tokom suđenja sudija Slavica NIkolić i objasnila da nije utvrđeno da je Ljiljana Buha mužu sipala otrov u piće, jer je u njegovoj krvi tada pronađen samo lijek koji nema tako opasno dejstvo.
Istinu zna vjerovatno samo ona sama
Ljiljana Buha je, podsjetimo, u svjedočenju u Specijalnom sudu tokom procesa protiv pripadnika "zemunskog klana", kako su mediji tada prenijeli, 30. novembra 2005. godine priznala da je, uplašena prijetnjama vođe klana Dušana Spasojevića Šiptara da će joj ubiti sina i silovati ćerku pristala da tadašnjem suprugu sipa otrov u piće. Ljiljana Buha, tada je detaljno ispričala kako su joj Spasojević i Mile Luković, dali otrov, presrevši je na putu do pijace.
Muža je, kako su tada mediji naveli, pokušala da ubije tako što mu je otrov sipala u sok, ali je on ipak uspio da preživi.
"Bila sam svjesna da činim krivično djelo, ali sam istovremeno imala veliki strah. Ljubiša mi je prije toga više puta rekao da su Spasojević i Kum budale, da su mnogo moćni i skroz ludi. Znala sam da ih se i on plašio. Ja sam Spasojevića smatrala za budalu sa pilećim mozgom koji je novcem i bahatim ponašanjem htio sve da završi, ali ga je stigla pravda i završio je kako je i zaslužio" rekla je Buha svjedočeći na tom suđenju.
Ona je tada posvjedočila i kako su je Spasojević i Luković vodili kod javnog tužioca da optuži tadašenjeg supruga za ubistvo policijskog generala Momira Gavrilovića i kako je posle gotovo godinu dana, za vrijeme policijske akcije "Sablja", uspjela da pobjegne otmičarima koji su je držali u "mafijaškom šteku".
Nestala na godinu dana
O Ljiljani Buhi se prvi put čulo u maju 2002. godine kada je njena majka prijavila nestanak ćerke, a pronađena je godinu dana kasnije u jednom šahtu u kome se skrivala.
Prema njenom svjedočenju, "zemunci" su je oteli 7. maja 2002. godine i selili je iz stana u stan, dok nije uspjela da pobjegne posle ubistva premijera Zorana Đinđića.
Nekako u isto vrijeme pročulo se i da je unazad nekoliko mjeseci njen muž "Čume sistematski trovan". On sam izrazio je sumnju da je to činila njegova supruga, a po nalogu vođa zemunske bande Dušana Spasojevića Šiptara, Mileta Lukovića Kuma i Milorada Lukovića Legije.
Neki mjesec kasnije, tačnije septembra 2002. godine, Ljiljana počinje da "piše" pisma, koja su objavljivana u dnevnom listu "Nacional" i u njima optužila Ljubišu za ubistva, trgovinu narkoticima, veze sa vrhom srpske vlade...
Ipak, kada je otpočela akcija "Sablja", a posle ubistva premijera Zorana Đinđića, policija je objelodanila da je ona "važan član zemunske bande" i za njom je raspisala potjernicu. Zvanični organi su tvrdili da ona nije oteta, već da se dobrovoljno priključila suparničkom klanu svog supruga. U saopštenjima za javnost tvrdilo se da se ona prerušava i da takva iznajmljuje stanove za skrivanje pripadnika zemunske bande, kao i da im nabavlja hranu.
Nedugo zatim policija je uhapsila, a MUP Srbije izdaje novo saopštenje u kojem navodi da je Ljiljana praktično, poslednjih dana, do hapšenja, živjela po podrumima i garažama, a da se hranila iz kontejnera.
Kosa joj je bila odsječena, sva je bila u krastama i izgladnjela. Smještena je odmah u bolnicu Centralnog zatvora, a izvori iz Vlade Srbije su govorili da je ona "izuzetno važan svjedok za sve ono što se dešavalo oko, a naročito prije 12. marta".