Džonić je tokom istrage bio izuzetno miran, sve dok se u slučaj nisu priključili inspektori iz Beograda.
Goran Džonić (54), osumnjičen da je zvjerski ubio porodicu Đokić iz Aleksinca, u periodu od 27. septembra, kada su Goran (57), Gordana (56) i Lidija (26) likvidirani i spaljeni u ataru sela Moravac, pa sve do 20. oktobra, kada je uhapšen kao osumnjičeni, nije bio uznemiren, niti je djelovao sumnjivo svojim komšijama, rođacima i bivšim kolegama, a sve vrijeme je aktivno učestvovao najprije u potrazi za nestalima, a potom i u potrazi za ubicom.
Izvor iz Moravca otkriva da je Džonić, vatrogasac u penziji i brat od tetke ubijenog vlasnika mjenjačnice Gorana Đokića, na sve moguće načine želio da pomogne u otkrivanju istine.
"On se kao bivši pripadnik MUP- a osjetio pozvanim da pomogne policiji u istrazi, pa je sugerisao policajcima koji su danonoćno bili na terenu u Moravcu ko je potencijalni osumnjičeni. Svakodnevno se raspitivao da li ima novih saznanja o Đokićima, šta se događa sa tragovima i, što je najgore, neki policajci su mu, kao bivšem kolegi, u prijateljskim razgovorim govorili dokle su stigli sa istragom", priča izvor "Kurira" kako se osumnjičeni ponašao u periodu od ubistva do hapšenja.
Ovdje su pronađena tijela:
Dodaje i da je on svih 25 dana čitao novine i pratio izvještaje u TV vijestima o zločinu, koji je, kako se kasnije ispostavilo, upravo on počinio.
Izvori kažu da ne mogu da veruju da je tako mogao da se ponaša i da glumi ucveljenog rođaka, koji je među prvima išao kod majke ubijenog da izjavi saučešće.
Pogledajte fotografije spaljenog auta Đokića:
"Išao je toliko daleko da je , pošto je policija našla ugljenisana tela, komentarisao da nema šanse da je neko iz Moravca mogao to da uradi jer je nemoguće da u selu živi toliki monstrum. Govorio je da je ubica sigurno neki stranac, tj. neko ko ne živi u kraju. To je čak govorio i policajcima", kaže izvor i dodaje da se Džonić primirio kada su se u slučaj uključili beogradski inspektori.
PLAKAO NA SAHRANI
"Džonić je bio i na sahrani Đokića, gde je stajao u prvim redovima, odmah iza sveštenika i sanduka. Oni koji su bili na sahrani kažu da da je plakao i da se hvatao za glavu i pitao se ko li je mogao da pobije njegove rođake", kaže izvor.