TELEFONSKI RAZGOVOR

OVO JE PRESRETNUTI RAZGOVOR MILOŠEVIĆA I MLADIĆA: Ratko Slobi otkrio sve o Srebrenici pa rekao da je Karadžić idiot

Autor Jovana Raičević Izvor Kurir.rs

Otprilike deset mjeseci nakon događaja u Srebrenici Ratko Mladić i Slobodan Milošević vodili su dug telefonski razgovor, koji je presretnut, piše Kurir.

Izvor: Kurir/Profimedia

Sve se događalo 11. maja 1996, a neka od stranih obavještajnih službi uspela je da provali komunikaciju generala i tadašnjeg predsjednika Srbije, navodi Kurir.

U razgovoru Milošević ispituje Mladića o "strijeljanju u Srebrenici“, kako se izrazio. On generalu kaže da je čuo da su strijeljani civili, što ovaj odlučno negira i tvrdi da je civile spasavao. Njih dvojica govore i o Radovanu Karadžiću, Haškom tribunalu, Mladićevoj zebnji da će biti uhapšen ako dođe u Srbiju, naglašva Kurir.

11. maj 1996, 10 mjeseci posle Srebrenice, Mladić je u RS, Milošević u Dobanovcima

Milošević: Ratko, ja sam htio da malo porazgovaramo. Ja ću da ti lijepo izložim, prosto i jednostavno, nema tu nikakvih komplikovanih ideja.

Mladić: Ja ne znam imate li u mene povjerenja?

Milošević: Čim te pitam jer, da nemam povjerenja, šta mi vredi da mi kažeš: „Evo časna riječ", je*i ga. Mi smo Republiku Srpsku napravili. To je stvar čista. Zato je potrebno da se izvrši proces njene legitimizacije do kraja, zato je potrebno da i ljudi, ovo je nacionalni interes naš, da i ljudi koji su bili na najodgovornijim funkcijama na njenom stvaranju izađu iz razne hipoteke koju nama naši neprijatelji postavljaju. Uključujući i ovo pitanje međunarodnog tribunala, suđenja, itd, koje ima dalekosežne ciljeve. Prema tome, odmah i na početku i unaprijed da ti kažem ne samo da iz ličnih razloga ne bih nikada dozvolio da neko tebe izruči Tribunalu nego iz istorijsko-političkih razloga jer bi to bila najveća nacionalna sramota za naš narod. Zato ti, jednostavno, skrećem na to pažnju, budalasto je da ti vjeruješ da ne smeš da dođeš ovamo da te neko ne bi uhapsio ili izručio nekome itd.

Mladić: Ne, ne, predsjedniče.

Milošević: Pitao si me i onda preko telefona šta je u tajnom protokolu itd.

Mladić: Dobro, to jesam pitao, ali ovo ne mislim. Ovo se slažem sve što ste rekli.

Milošević: E, u takvoj situaciji ja ne želim da ti i Radovan Karadžić, to moram da ti kažem, nikakve razlike između vas ne pravim, mada tebe volim, a njega ne volim, ali njega isto ne mrzim. Ne mrzim ga, ja uopšte ljude ne mrzim, a i on se mnogo trudio i žrtvovao, ne mogu da kažem da nije. Samo što je džukac, pa nije neke stvari shvatio, ali ja između vas tu ne pravim razlike jer, s obzirom na vaše pozicije, podjednako mi je važno da vas dvojica isplivate na čisto.

Mladić: Ne sviđa mi se to suđenje nikako, znate, ni od nacionalnog ni od anacionalnog suda.

Milošević: Pazi, pošto dođe prijava, ona se mora razmotriti.

Mladić: Prvo da vam kažem, ja imam snimke i ja trebam, ali, doduše, nemam pristup medijima, ni na Pale ni u Beograd ni u Podgoricu, nigdje. I bolje tako.

Milošević: Bolje. Sad je bolje. Posle neće biti problema.

11. maj 1996, Mladić je u RS, Milošević u Dobanovcima

Mladić: Da vam kažem. Ja sam, bre, one civile spasavao. O kakvoj vi djeci i ženama govorite. Svako je došo, i muško, a kamoli žensko, i malo i veliko, tamo gdje je bilo dogovoreno. To je prebačeno u Kladanj.

Milošević: Ovo do čega smo došli - bilo je velikog strijeljanja civila u Srebrenici.

Mladić: Koga?

Milošević: Velikog strijeljanja civila u Srebrenici.

Mladić: Ne, ne.

Milošević: Nije u Srebrenici, nego na nekoj farmi negdje tamo.

Mladić: Ne, ne, ne... Ne, nikakvi civili.

Milošević: Vjerujem da je to moro riješiti.

Mladić: Ne, samo da vam kažem. Jeste gledali šta govore oni što su prebjegli evo posle tri mjeseca, četiri. Posle godinu dana prebjegli. Šta govorite? Vi meni niste vjerovali da su se između sebe tukli Turci. Je l' vjerujete sad nakon onoga što ono dijete govori? Dvajes mu godina, on kaže ubijao otac sina, sin oca, između sebe se ubijali, to je pucao svak na svakog. To trag ima, predsjedniče, od Srebrenice do prelaza do Tuzle. Tačno se zna gdje je ko pad'o. Imate gomile gdje je 200 pobijeno, gdje je deset ubijeno između sebe. Ko je ulijetao u minska polja, on se probijao tuda preko vojske. Ja sam potpiso ugovor s njima gdje oni da dođu. I ko je došo na ček point, bio je spasen.

Milošević: Pozitivan rezultat izbora za mene je kada kaže ovaj Frovik, koji vodi KEBS, ovaj Amerikanac, provedeni su fer i demokratski izbori. Njemu je toliko stalo, ja sam s njim razgovarao 20 puta do sada. On je čovjek dobar. To je mat u dva poteza. Treba da bude jedna predstava koja će da pokaže demokratičnost, zato ovo hvaljenje, ovo je sve kontraproduktivno što Karadžić meće tvoje i njegove slike zajedno, ja sam reko Gveri...

Mladić: To je zloupotreba mene. Ja sam mu reko, ali on...

Milošević: Neka ide, bre, u pi*ku materinu. I onda ovi kažu, jeste, Karadžić i Mladić su kočnica Dejtona. Ne može to. Nema etnički čiste države na svijetu.

Mladić: Dobro, nema, sad smo takvi kakvi jesmo. Karadžić je idiot. On je cio život radio samo s ludacima i on uopšte ne zna raditi s normalnim ljudima. On laže kad na kašiku zine. Ja to nikad nisam ovako otvoreno pred vama reko.

Milošević: Znam da laže.

Mladić: Prema tome, to je jedan monstrum-čovjek. Mene je muka natjerala, pa sam rekao javno u Skupštini: "Ja sam cio život radio sa normalnim, pregledanim ljudima“. Ko je radio u Vojsci, morao je biti tri puta sistematski pregledan. On je radio samo s ludacima. On bi mene ispeko na ražnju prije nego Alija Izetbegović.

Milošević: Ja ne bih prihvatio dubl Plavšić-Koljević jer je Biljana glupača jedna obična i stalno će da nam tura prst u nos. - zaključuje Kurir.