Kneževićev drug iz djetinjstva nije znao o kome se radi kada su mu pominjali nekog Kneleta.
Aleksandar Knežević Knele bio je idol mladih kriminalaca devedesetih godina, a ubijen je 28. oktobra 1992. u hotelu "Hajat". Žestoki momak sa Voždovca smatra se tvorcem "dizel generacije", a kada je ubijen imao je samo 21 godinu.
Do sada je ispričano mnogo priča vezanih za njegov kratak i buran život, ali manje je poznat njegov nadimak koji je nosio prije legendarnog "Knele".
Zoran Branković Lepi otkrio je u jednom intervju da je Aleksandar Knežević Knele imao i drugi nadimak, po kom ga je on i poznavao od djetinjstva. Kada su mu pričali o nekom Kneletu, kaže da nije imao pojma da je to on.
"Kad sam došao iz Kruševca meni rekli - 'E ima tu neki Knele'. Ne znajući da se radi o mom drugu iz djetinjstva. Mi smo ga svi zvali - Bucić, pošto mu je otac bio Buca. Družili smo se kao djeca, igrali smo se, igrali smo fudbal... Išli smo svi zajedno na Kosmaj. Otac mu je u to vrijeme i branio da se druži sa mnom", pričao je Branković.
Lepi je pričao i da mu je Knele bio kao treći brat, a navodi i da je bio u zatvoru kad je on ubijen.
"Ja reko dovedite mi tog Kneleta da ga vidim. Kad dolazi on sav isječen... Ja reko - trebalo je da mi kažete da je to Bucić. Družili smo se, dizali smo tegove. Knele i ja smo bili kao braća, spavali smo u jednom krevetu. Knele je bio takav, volio je da dođe i kaže, 'Aj idemo da išamaramo ovog, aj da idemo da otmemo ovo'. Imali smo puno akcija. On je meni treći brat. Bio sam u zatvoru kada je on ubijen", rekao je Branković.
Bio je iz naselja Braće Jerković, kojim se ponosio, a kao dječak nije nagovještavao da će kasnije izabrati put kriminala. U školi je bio odličan đak, vrsni sportista, kao mali je jedva preživio penicilinski šok, a i dalje se ne zna pod kojim okolnostima je izabrao asfalt. Ono što se zna jeste da je kasnije živio za taj asfalt i dokazivanje.
Knele je bio sportski tip, redovno je trenirao i volio je da pesnicama dokazuje moć, svjedočio je Lepi.
"Bili smo jako mladi, interesovale su nas samo tuče, trenirali smo, tukli se sa drugim krajevima. Radili smo svašta, ništa sad posebno, ali dječački, klinački, prebijali neke ljude, on je obožavao takve stvari", pričao je Branković.
Kako je pričao Branković, Knele se nije zaustavljao samo na pesnicama. "Vremenom, kada je počelo oružje, volio je da nosi po dva pištolja, volio je da rani bilo koga, samo da ga rani", pričao je on.
Kako svjedoči Branković, Knele je veoma volio žene i one su se nekako lijepile za njega. Imajući u vidu da je bio sportski građen, da je pokrenuo takozvani 'dizel' modni trend i da je važio za opasnog momka, djevojke su imale toliko interesovanje za njega da i dan danas mnoge tvrde da su bile sa njim ili čak i vjerene za njega.
"Knele i ja smo imali zajedničke djevojke, ali to su bile djevojke za veče. One su služile za više večeri, kad zatrebaju vrtjele su se oko nas. Tu su bile bukvalno kad nam koja zatreba" rekao je Lepi u jednom od intervjua i dodao: "On se jako vezivao za djevojke, volio je lijepe devojke, a bio je i sam lijep momak, zgodan imao je foru za njih tako da je imao stalne djevojke a i one povremene koje je privodio" zaključio je on.
Knele je poslednjih mjeseci svog života živio u beogradskom hotelu "Hajat", u kome je i ubijen pod nerazjašnjenim okolnostima. Naime, 28. oktobra 1992. godine, na podu sobe 331 njegovo izrešetano tijelo pronašla je sobarica.