Iza Kneleta je ostalo nekoliko fotografija i samo jedan snimak.
Aleksandar Knežević Knele, jedan od najpoznatijih žestokih momaka sa vrelog beogradskog asfalta devedesetih ubijen je prije skoro 30 godina, a iza njega je ostalo samo nekoliko fotografija.
Sve do skoro bilo je nepoznato kako je Knele zvučao, a onda se pojavio snimak sa sahrane iz 1990. godine njegovog najboljeg druga iz djetinjstva, Radovana Lagundžića Žapca.
"Duboko smo potreseni činjenicom da te više nema i da te neće ni biti. Rasli smo zajedno, shvatili smo koliko je cio život surov i borili smo se protiv njega. Prve utakmice, prve tuče, prve ljubavi, prva razočaranja, prve boli, prošli smo zejedno. Znao sam da ništa ne može da nas rastavi, ali ovo je više od onoga što mi možemo i protiv čega niko nikada nije mogao", izgovorio je Knele iznad rake svog najboljeg prijatelja.
Drugarstvo sa Žapcem
Lagundžić je još u osnovnoj školi bio poznat kao incidentan tip, a kada je malo odrastao, počeli su da ga porede sa ozloglašenim Rankom Rubežićem. U obračunima je koristio i hladno i vatreno oružje: nož, sataru, pištolj, kratež, bombe.
Žabac i Knele su bili različitih karaktera, ali ih je spajala zajednička osobina: hrabrost na koja je bila na ivici ludila.
Knele je bio vatreni delija, Žabac grobar. Kneletu je idol bio Giška, Žapcu Ranko. Knele je volio fer tuče, Žabac pištolje. Knele je bio druželjubiv, omiljen i popularan, Radovan nije imao povjerenja u druge, družio se samo sa Kneletom.
Uprkos razlikama, bili su najbolji drugovi i čak tetovirali imena jedan drugoga na ramenima.
Kneletovo ubistvo zauvijek ostalo misterija
Ubistvo Aleksandra Kneževića Kneleta ostaće zauvijek nerasvijetljeno nakon što je 2017. godine proglašeno zastarjelim slučajem. Svi spisi i dokazni materijal su navodno spaljeni.
Knežević je ubijen 28. oktobra 1992. godine u apartmanu 331 hotela "Hajat" na Novom Beogradu. Tvorac čuvene dizel-generacije žestokih momaka ležao je na stomaku, a na ogledalu je krvlju bila ispisana poruka "broj 1". Ova poruka do danas nije dešifrovana.
Oni koji su bili bliski Kneletu, tvrdili su da nikada nije olako otvarao vrata hotelske sobe. Ipak, kobnog dana napadača je pustio u sobu, pa se pretpostavlja da iza zločina stoji neko koga je dobro poznavao i u koga je imao povjerenja.