Srbija u nezavidnoj poziciji mora da preduzme hitne korake kako bi obezbijedila energetsku stabilnost, koštaće nas svaki scenario, navode stručnjaci.
Rješenje problema u vezi s Naftnom industrijom Srbije (NIS) ne nazire se ni posle 56 dana nakon uvođenja američkih sankcija ovoj kompaniji. Ruska strana, kao većinski vlasnik, ne želi da proda svoj dio akcija NIS-a, što Srbiju, po ocjeni stručnjaka, stavlja u vrlo nezgodnu poziciju i dodatno produbljuje krizu oko ove kompanije.
Kao da to nije dovoljno, postoji mogućnost da se kriza oko NIS prelije i na finansijski sistem u vidu sekundarnih sankcija prema bankama, uključujući i NBS, ako budu poslovale sa ovom naftnom kompanijom. Ukoliko se obustavi poslovanje, NIS neće moći da izmiruje svoje obaveze, što ga vodi u propast.
"Velika je razlika između stečaja i nacionalizacije. Do stečaja kompaniju može da dovede vlasnik ukoliko ne može da radi, da prodaje svoje proizvode i ne može da izmiruje obaveze prema bankama i državi. Nacionalizacija je prinudno prenošenje vlasništva kompanije na državu. Ovo ne bi bila klasična nacionalizacija (otuđenje imovine bez nadoknade), zato što bi država morala Rusima da ponudi fer cijenu. Nacionalizacija je mnogo skuplja varijanta za nas, zato što bi Rusima trebalo da se isplati između tri i četiri milijarde dolara. Nacionalizacija se sprovodi kad su sve druge mogućnosti iscrpljene, kad preduzeće pravi štetu državi i nije lako to uraditi" rekao je Bušatlija.
Njemački model teško izvodljiv
Kad je EU uvela sankcije Rusiji zbog rata u Ukrajini, Njemačka je nacionalizovala ruske kompanije pod izgovorom da je to neophodno zbog energetske stabilnosti zemlje.
"Njemci su uglavnom išli na to da preuzmu upravljanje ruskim kompanijama, ali da ne diraju u vlasništvo, pa su sami sebi zabranili da uvoze rusku naftu. Vjerujem da će tu tek biti sudskih sporova oko toga. Ali ne možemo mi da se mjerimo s Njemačkom, koja ima stotine rafinerija, jaku ekonomiju i uzima ogromne količine gasa (oko 20 odsto ukupnog izvoza ruskog gasa). Čak i u ovim uslovima, naravno da će imati popust na količinu i povoljnije cijene u odnosu na nas koji uzimamo 0,1 odsto ukupnog izvoza ruskog gasa. Zato nisam siguran da bi njemački model mogao da se primjeni i kod nas na NIS, prosto nijesmo na istim pozicijama" kazao je on.
Kako je pojasnio ovaj ekonomista, koju god opciju da odaberemo, neće biti dobro za Srbiju zato što zavise od ruskog gasa.
"Šta god da uradimo, imaćemo samo štetu. Ako odluka o sudbini NIS-a ne bude odgovarala Rusima, rizikujemo da ostanemo bez njihovog gasa ili ćemo morati da plaćamo visoku, evropsku cijenu gasa. Situacija je vrlo ozbiljna i teška za nas, posljedica će sigurno biti, samo je pitanje kakvih" dodao je on.
Stabilno tržište
Stručnjak za državnu upravu prof. dr Mihajlo Rabrenović rekao je da vrijeme nije saveznik.
"Država je amandmanima na budžet obezbijedila sredstva, a izmjenama Zakona o nafti, po ugledu na Njemačku i Bugarsku, omogućila uvođenje prinudne uprave u slučaju krajnje nužde. Čekali smo cijele godine, vrijeme nam nije saveznik, sirove nafte nema, a prijete i sankcije bankama. Ruka je i dalje pružena za dogovor, a i pravni i finansijski mehanizmi su spremni - kazao je on.
Na pitanje koliko bi nas koštala nacionalizacija ili stečaj NIS-a, profesor Rabrenović ističe da se već plaća ceh.
"Građani i privreda već plaćaju visoku cijenu: narušen je imidž zemlje jer investitori izbjegavaju sredine bez energetske sigurnosti. Uvoz gotovog goriva odnosi devize, umjesto da derivate proizvodimo iz jeftinije sirove nafte. Nema jeftinih i lakih rješenja za probleme koji su nam ostavljeni iz vremena bivšeg režima" naglasio je profesor Rabrenović.
Bugarski i rumunski scenario s Lukoilom
Vlada Rumunije je dekretom imenovala posebne upravitelje za ruske kompanije koje, kako je rečeno, zbog sankcija mogu da naruše tamošnju privredu, izazovu skokove cijena ili ugroze energetsku sigurnost. Ovo je praktično uvod u državno preuzimanje Lukoila, koji u Rumuniji posjeduje 320 benzinskih stanica, treću najveću rafineriju u zemlji i prava za istraživanje nafte i gasa u sektoru Crnog mora.
Ovaj potez Rumunije dolazi nakon slične inicijative susjedne Bugarske, pošto su vlasti u Sofiji izglasale zakon koji Lukoilovu rafineriju u Burgasu stavlja pod nadzor države.
On ne očekuje probleme na tržištu, kao i u redovnom snabdijevanju pumpi gorivom, osim onih koje su u vlasništvu Rusa.
"Očekuje se stabilnost, jer država derivatima iz rezervi snabdijeva sve pumpe osim NIS-a i Lukoila, čime se sprječava rast cijena. Moguća su kratka prilagođavanja kod drugih kompanija, ali ne i veći poremećaji. Brzo razjašnjenje statusa NIS-a biće ključno da tržište ostane mirno i predvidivo" zaključio je profesor Rabrenović.