Potresne scene su se odigrale na suđenju Urošu Blažiću za masakr kod Mladenovca.
Suđenje Urošu Blažiću (21), optuženom za devetostruko ubistvo u selima Malo Orašje i Dubona i ranjavanje još 12 osoba nastavljeno je danas. Nikola Mitrović, rođeni brat ubijenog mladića Petra Mitrovića došao je za sudsku govornicu u crnini.
"Bio sam kod kuće, a gore smo zatekli katastrofu. Spavao sam i snajka me je probudila, otišli smo gore. Brata smo ubacili u kola i brat od strica je bio na licu mjesta, sve smo ih vidjeli. Vidio sam one koji su bili najbliže vatri. Automobilom smo brat Jovan i ja došli. Dragana i Dejana Milića smo vidjeli na kapiji, unosili su Nikolu u kola. Čuli smo Petrov glas, zatekli smo ga kod spomenika, ležao je na leđima, telefon je bio pored njega. On je prije toga zvao tatu. Brat Marko je bio na ulazu u spomenik, ali ga nismo vidjeli, tek kad smo krenuli da izlazimo. Sjedio je na podu, ruke iznad glave, predavao se valjda. Marko je bio mrtav, imao je rupu na čelu. Nije davao znake života. Vidio sam onda Nemanju Stevanovića. Ponijeli smo Petra i otišli smo za Smederevo, vidjeli smo policiju i Hitnu pomoć dok smo išli ka tamo", rekao je u potresnom svjedočenju Nikola Mitrović.
Nakon rođenog brata svjedočio je i Jovan Mitrović.
"Te večeri oko 22.30 sati sam gledao utakmicu, a potom sam legao da spavam. U tom trenutku sam čuo oca koji izlazi iz sobe, i viče "brzo, pobi ih čovjek". Čuo sam majku da vrišti i govori "brzo na Ravni Gaj". Moja žena je probudila brata, mislio sam da je tuča, nisam znao da je ubistvo. Krenuli smo Nikola i ja, uzeo sam štap, a Nikola motku da branimo Petra, jer nismo znali šta je u pitanju.
Došli smo gore, stao sam nasred puta. Dejan, Nikolin otac rekao je šta je bilo, "šta je bilo - pobi ih čovjek ko da su kerovi". Čuli smo Petra, nikog nisam vidio oko njega. Ležao je na leđima pored spomenika. Gledao sam, krenuo da lupam po nekom autu, udario me je neki adrenalin. Nismo znali da je toliko ranjen. Stavili smo ga u kola i vozio sam nekih 160 kilometara na čas. Mogli smo da poginemo, Petar je bio u krilu kod Nikole. Rekao mi je da ne može da izdrži, da ga izbacimo napolje. Stigli smo do bolnice. Kad smo izašli iz kola, zagrlio me je i rekao i da ne smijem da ga pustim.
Pričali smo mu koliko ga volimo, lupao sam po bolnici od bijesa. Vidio sam ko nije bio živ gore, Petar je ležao sa lijeve strane, pored njega je ležao Nemanja Stevanović, Lazar Milovanović, Nemanja Ilić, dok mog drugog brata Marka Mitrovića nisam vidio. Okrenuo sam se kada smo odlazili i vidio sam da sjedi sa rupom na čelu. Molio je da ga ne ubije. Marko je klečao, molio ga, a on ga je ubio. Inače, Petra smo umivali, govorili smo mu da će preživjeti i da ga mnogo volimo. Da ga nećemo ostaviti i da će biti živ.
Nakon svjedočenja Jovan Mitrović se okrenuo ka boksu gdje se nalaze okrivljeni Radiša i Uroš Blažić.
"Radiša, ti si pričao o nekim činovima, sram te bilo, pogriješio si u najvažnijem - vaspitanju svoje djece. Jedan mi je ubio dva brata, a drugi mi šalje lajk, kao sve je u redu što je njegov brat pobio sve njih. Sram te bilo! A ti, g*vno jedno. Gledaj me, majmune jedan, gledaj me, ubio si mi braću. J***m ti sve po spisku. G*vno jedno", vikao je u sudnici Jovan dok ga je straža bukvalno iznosila iz prostorije.