Marko Miljković i Srđan Lalić su se raspravljali na suđenju.
U Specijalnom sudu u Beogradu danas se nastavlja suđenje optuženim pripadnicima kriminalne grupe Veljka Belivuka i Marka Miljkovića koji su u pritvoru Centralnog zatvora u Bačvanskoj ulici. Srđan Lalić je odgovarao na pitanja Marka Miljkovića, a govorili su o ubistvu Aleksandra Gligorijevića.
- Miljković: Kako pamtiš datume krivičnih djela?
- Lalić: Evocirali smo ih ovdje, ja sam ih znao i prije hapšenja, to nije izvetrilo iz sjećanja.
- Miljković: Gligorijević. Koja je marka puške koju si vidio na stadionu?
- Aleksandar Gligorijević, podsjetimo, prema Lalićevom priznanju ubijen pošto su vođe klana posumnjale da sarađuje sa drugom kriminalnom grupom koja planira ubistva Belivuka i Miljkovića.
- Lalić: Crn je bio. To je bio kraj proljeća, početak ljeta.
- Miljković: Šta znači kraj proljeća početak ljeta?
- Lalić: Donijeću ti knjigu priroda i društvo.
- Miljković: Pobrkao je malo uloge. Kada smo ti i ja zajedno? Ne mislim na to što on misli zajedno, nego da li smo bili u društvu i kada smo se tada našli. Popij malo vode pa odgovori.
- Lalić: Sjećam se da smo bili u društvu i da smo krenuli pratnju.
- Miljković: Da li se sjećaš gdje smo se pozicionirali?
- Lalić: Blizu pumpe, tu je izlaz iz Beton hale.
- Miljković: Koji si telefon koristio? Skaj?
- Lalić: Imao sam "blekberi", Skaj mi nije bio privatni telefon. Ti si imao "google piksel", Skaj si imao Kratos, ja sam ti ga pravio.
- Miljković: Kada smo vidjeli Gligorijevića?
- Lalić: On i Marko Budimir (optuženi), su naišli u smartu?
- Miljković: Sjećaš se datuma al se ne sjećaš drugih detalja. Dobro. Jel bio neki sastanak za to krivično djelo?
- Lalić: Sigurno, ti sastanci su uvijek isto izgledali, na stadionu, da li u bunkeru ili u zatvorenom djelu. Prisustvuju ljudi koji treba da učestvuju u krivičnom djelu, vi iznosite generalni plan, ako sme neko da sugeriše, sugeriše.
- Miljković: Približi malo veću, ko saziva sastanak?
- Lalić: Vi sazivate, na dnevnom smo nivou imali nekoliko sastanaka. Uvijek bude droga, neko ubistvo koje je izvršeno ili treba da se izvrši.
- Miljković: Kako je bio obučen Gligorijević toga dana?
- Lalić: Sjećam se teksas bermuda, sjećam se metalne kopče na kaišu, sata sa velikim ciframa, lanca ali ne znam da li je bio srebro.
- Miljković: Kako se sjećaš garderobe kada se ne sjećaš da si ga vidio?
- Lalić: Sjećam se kada je Marko Budimir donio da palimo garderobu.
- Miljković: Kako znaš kada ga nisi vidio?
- Lalić: Vidio sam ga samljevenog u džakovima
- Miljković: Kako znaš da je on, jesi li ga liznuo?
- Lalić: Nisam ga liznuo, mogao bi ti da lizeš
- Miljković: Jesi li ga sekao i mljeo?
- Lalić: Nisam.
- Miljković: Laliću, ovdje u optužnici piše da si ga sjekao, mljeo i ubio?
- Lalić: Ja nisam, al se dobro sjećam kako si ga ti sjekao, sjećam se tebe u krvavom kombinezonu, urezanih riječi "izdaja" na leđima, sjećam se kako smo išli kako ti kažeš da ga prospemo.
- Došlo je do kraće rasprave tokom koje upadaju jedan drugom u riječ pa je reagovala i sudija i upozorila ih da prekinu.
- Lalić: Ti nisi kriminalac kapitalac.
- Miljković: Šta si rekao?
- Sudija je međutim prekinula polemiku i Miljković je nastavio Lalića da ispituje o mašini za mljevenje, kako se pali na, koje dugme i koje je dugme boje.
- Lalić: Sjećam se dva, time je Vlade Draganić manipulisao.
- Miljković: Ko je donio odluku da pratimo "smarta"?
- Lalić: Ti ili Veljko ste donijeli odluku.
- Miljković: Jesmo li nekoga obavještavali o pratnji?
- Lalić: Naša je uloga bila da utvrdimo da li neko njega prati.
- Miljković: Zašto nismo brinuli za bazne stanice tada?
- Lalić: Imao bih svašta sada da ti kažem, ali neću, to je bila tvoja odluka.
- Miljković: Kada si počeo da se plašiš mene i Belivuka?
- Lalić: Imao sam strah za život, pogrešno si protumačio, da me ne prodate kao teleću plećku Zviceru kao što si Brašnjovića, Lainovića i neke druge ljude. Imao sam strah, ako se kaže da se izvrši ubistvo, izvrši se.
- Miljković: Zašto posle ubistva na šinama, kada smo mi u pritvoru, a ti u bjekstvu, nisi prijavio?
- Lalić: Da mi se ne desi kao Šejiću, Đorđeviću, koji su otišli u policiju i priznali sve i znamo da su posle morali da povuku. Možda bi mi se desilo i nešto mnogo gore.
- Miljković: Ko je ispitivao Gligorijevića?
- Lalić: Ti, Belivuk, Miloš Budimir. Draganić je slabo znao šta o tome, bio je tu i Nikola Spasojević ali nije on šta imao preko vas da ispituje.
- Miljković: Gdje je Nikola Spasojević toga dana?
- Lalić: U kojoj fazi ubistva?
- Miljković: Ti ne razlikuješ činjenice od tvrdnji. Kada mi pratimo, i ispitujemo navodno Gligorijevića?
- Lalić: Mislim da je bio tu u kući, bolje je njega da pitaš.
- Miljković: Koje si sve kontakte vidio u njegovom telefonu?
- Miljković: Koliko dobro poznaješ Gligorijevića?
- Lalić: Više ga ne poznajem, jer je nažalost pokojni. Površno sam ga pozavao, sretao sam ga na stadionu. Ličnu interakciju sa njim nisam imao. Ne sjećam se da li smo imali kontakt, može biti.
- Miljković: Da li si ti u tom navodnom krivičnom djelu učestvovao iz straha ili materijalne koristi?
- Lalić: Nisam imao materijalnu korist, vi ste to predstavili kao vid vašeg opstanka. Navodno je primarna meta njegova bila Veljko, a ti sekundarna, jer u to vrijeme taj drugi klan tebe nešto nije ni vidio
- Miljković: Koga si se još bojao u klanu?
- Lalić: Kaži mi prvo, kad si ti mene vidio preplašenog. Ja imam brigu za svoj život, ali me nije vidio preplašenog
- Miljković: Jeste...
- Sudija: Bez kometara dok odgovara
- Lalić: Oni su sada u pritvoru, Zvicer, Dejan Lazarević, oni bi mogli da mi naude.
- Miljković: Jel se bojiš Alekse Šejića?
- Lalić: Ne mogu da kažem da se bojim, ali kada bi izašao na slobodu ti bi od njega napravio kamikazu, petljao bi mu po mozgu sektaški, vjerovatno bi se opasao eksplozivom i otišao negdje. Kao što je Zvicer od tebe napravio kamikazu, Zviceru su i raportirao da imaš dvije kamikaze, Kovača i Stošića
- Miljković: Kako sam tebe nazivao?
- Lalić: Bari
- Miljković: Ne, nego peško
- Lalić: Izvještavao si Zvicera o svemu, ima na Skaju.
Pošto mu je Miljković postavljao pitanja vezano za člana porodice, Lalić je prokomentarisao "nisko padaš".
O ubistvu Gorana Mihajlovića
- Miljković: Ajmo na Mihajlovića?
- Lalić: Ne možemo na Mihajlovića, on je mrtav, možemo o ubistvu Gorana Mihajlovića.
- Miljković: Kada si vidio Gorana Mihajlovića?
- Lalić: April, maj, 2020. Vidio sam ga mrtvog na slikama, koje si mi ti pokazivao. Sjedjeli smo na stadionu, pokazivao si mi slike i kojih nema u optužnici. Vidio sam slike i ugljenisanog tijela, to mi je baš ostalo u sjećanju, prvi put sam to tada vidio. Pokazivao si mi slike sa svog Skaj telefona, ne sjećam se ko mi je rekao ime, tada ste ga oslovljavali sa NN
- Miljković: Kakvo si učešće imao u tom krivičnom djelu?
- Lalić: Imao sam saznanje, rekao sam sve. Nisam bio uključen, nisam bio fizički tu.
- Miljković: Rekao si da smo oduzeli oružje od Mihajlovića?
- Lalić: Ti si mi pričao da ste uzeli nekoliko pištolja i tu mašinu za tabletiranje koja je stajala u Ritopeku. Bio si fasciniran kako vam je neki njegov saradnik sa skaja donio pola kilograma kokaina i marihuanu.
- Miljković: Ko ga je navodno ubio i na koji način?
- Lalić: Koliko znam, ti si mu ubrizgao cijanid u usta. Ti si to živopisno opisao, kako si inače opisivao takve stvari, kako je stenjao, kako mu je pjena krenula na usta.
- Miljković: Kada sam ja navodno nabavio cijanid?
- Lalić: Stvarno ne znam, ali sam cijanid vidio tamo u špricevima.
- Miljković: Kako si utvrdio da je cijanid?
- Lalić: Nisam pustio tebe da lizneš, rekao si mi kako si ga otrovao.