Praunuk Diane Budisavljević otisnuo se na jedinstveno putovanje - da upozna one koje je njegova prabaka spasla i napiše knjigu o njima.
Diana Budisavljević, tokom Drugog svjetskog rata, spasila je više od 15 hiljada djece iz koncentracionih logora širom Nezavisne Države Hrvatske. Njen praunuk Leonardo Rašica, u čast Dianinog herojstva, otisnuo se na jedinstveno putovanje - da upozna one koje je njegova prabaka spasla i napiše knjigu o njima.
Gostujući tokom Jutarnjeg programa na televziji Kurir Rašica je govorio o svojoj prabaki i zanimljivim stvarima koje zna o njoj.
"Do svoje 30. godine nisam znao ništa o njoj, jer moja baka, Dianina ćerka, nije ništa spominjala. Moj otac je umro, a da o tome nije ništa znao. Kada je 2002. moj djeda imao šlog, baka je morala da se preseli. Ja sam čistio kuću i našao novine na hrvatskom jeziku, koji nisam razumio. Shvatio sam da tekst u njima ima veze sa koncentracionim logorima, djecom i Dianom. Poslao sam to u Njujork, oni su mi preveli. Tek 2003. sam konačno saznao sve o ovoj priči i počeo da tražim tu djecu. Odmah mi je palo na pamet da pišem knjigu o tome. Mislio sam da bi najvažnije bilo da upoznam preživjele, da saznam kako im je bilo u logorima, kako su bili spaseni, čega se sjećaju", ispričao je Dianin praunuk.
Ono što je naumio, to je i ostvario. Rašica je prvi put u Srbiju došao prije 11 godina, a kako kaže, uspio je da posjeti šestoro "djece" koje je njegova prabaka spasila.
"To je najbolji dio mog putovanja u Srbiju. Ovdje sam bio prvi put prije 11 godina. Pozvale su me crkva i vlada, da primim medalje i počasti u Dianino ime. Za mene je najvažnije bilo da upoznam tu djecu. Želio sam da ih posjetim u njihovim domovima, da detaljno razgovaramo. Tada sam imao vremena samo za jedan susret. Tek sam ove godine uspio da ostanem duže, čitavih mjesec dana. Posjetio sam šestoro djece i oni sada imaju između 85 i 95 godina, ali su veoma jaki - fizički i mentalno", istakao je Rašica.
Dirljiv susret
"Ti susreti su bili izuzetno dirljivi, naročito za muškarce. Žene su čvršće. Muškarci ponekad plaču i kažu da im je Diana podarila novi život. To je zaista bio jedan od najvažnijih trenutaka u mom životu", rekao je on.
Govoreći o upoznavanju sa tim ljudima, Rašica je posebno istakao susret koji će mu vječno biti urezan u sjećanje.
"Ne bi bilo fer da ikoga izdvajam, stekao sam divne uspomene sa svima. Ipak, prvo dijete koje sam upoznao, Ostoja, to je bilo prjie 10 godina, išli smo kod njega kući, a tamo me je čekala jabuka na stolu. On mi je objasnio da ta jabuka ima veliko simboličko značenje. To je bilo 2013. godine, a 70 godina prije toga Diana je njemu i njegovom bratu dala jabuku. Sada imam fotografiju nas dvojice sa jabukom. Tu je bila i igračka u obliku mačke, koja ga podsjeća na dane poslije logora, kada je živio u štali i kada mu je jedini prijatelj bila jedna mačka.
Ko je bila Diana Budisavljević?
Diana Budisavljević ili kako su je mnogi nazivali - "Anđeo čuvar", bila je heroina iz Drugog svjetskog rata koja je od ustaškog noža spasla hiljade srpske djece. Zahvaljujući Dijani Budisavljević, od sigurne smrti spaseno je više hiljada srpskih dječaka i djevojčica iz ustaških logora u zločinačkoj tzv. Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
Podaci o tačnom broju djece koje je spasla u ustaškim logorima variraju. Govori se o brojci od 15.336 srpske, jevrejske i romske djece. Sasvim sigurno je da je njena akcija bila jedna od najtežih i najobimnijih humanitarnih akcija u Drugom svjetskom ratu, a ujedno i najveći humanitarni podvig.
Rođena u uglednoj insbruškoj porodici Obekser, nakon udaje za ljekara Julija Budisavljevića dolazi u Zagreb. Domaćica posvećena djeci i suprugu u jesen 1941. u glavnom gradu novoproglašene tzv. Nezavisne Države Hrvatske saznaje za logore u kojima su smještene pravoslavne žene s djecom. Diana je vodila dnevnik i kartoteku sve spasene djece, koja je sadržala njihove podatke, fotografije i relevantna dokumenta, kako bi se sačuvao njihov identitet i kako bi, njihove porodice, mogle da ih pronađu po završetku rata.
Akcija spasavanja srpske djece iz ustaških logora u svom punom obimu otpočela je poslije operacije njemačkih i snaga NDH u Bosanskoj Krajini i na Kozari, juna i jula 1942. Tada je cijela jedna velika oblast, naseljena gotovo isključivo Srbima, uništena.
Obilazeći logore u kome su bila zatočena nevina i nemoćna srpska djeca dobila je tifus, koji je preživjela. Dijana je bila rođaka Jovanke Broz, a umrla je u Insbruku, u Austriji 1978. godine. Dnevnik koji je Dijana vodila, objavljen je u Zagrebu 2003. godine, pod imenom "Dnevnik Diane Budisavljević 1941–1945". Dnevnik je pronašla i očuvala njena unuka Silvija Szabo, koja od svoje bake nikada nije čula ovu priču.