Tokom Drugog svjetskog rata, jedan od najsurovijih koncentracionih logora na Balkanu bio je Jadovno u NDH. Brojni svjedoci tadašnjih katastrofa tu su stradali, a neki su čudom preživjeli, poput ove bake
Jadovno je bio ustaški koncentracioni logor za masovno istrebljenje Srba i Jevreja u NDH za vrijeme Drugog svjetskog rata, a ono što je posebno jezivo u vezi sa tim logorom su jame u koje su 1941. živi ljudi bačeni da umru. Neki su stradali usljed povreda zadobijenih od pada, a neki su umrli kasnije od gladi, žeđi, povreda...
Bilo je i onih koji su čudom preživjeli. To je bio slučaj i sa jednom ženom koja je pred kamerama ispričala svoja stravična iskustva iz jame u kojoj je provela oko 20 dana, a segment iz emisije je postao viralan na Tik Toku i drugim društvenim mrežama.
Strpali su nas u pećinu, a onda iz pećine familiju po familiju, gonili u jamu. Uzeli su zaovu i kažu joj: "Pi*** ti materina, nećeš ti uteći". Uhvatiše je dvojica u baciše je dolje. Ja sam sama skočila - ispričala je ona, prisjećajući se da se okretala dok je padala.
Pala sam na neko kamenje. Cipele su mi bile na nogama, a kada sam pala, nisam imala ništa. Samo čarape. Noge su mi bile slomljene i imala sam ranu na desnoj nozi. Prislonila sam se uza zid - kaže baka.
Ljudi su padali u jamu jedni na drugi. Zapomagali su, uplašeni i zgroženi svojom sudbinom.
Ljudi padaju kao na đubrenjak i zapomažu: "Ajme mene, majko moja, jadan ti sam, izvadi me!". Ko će te izvaditi? Bog? - pita ona ogorčeno.
Kada su ih strpali sve u jamu, bacali su na njih bombe i kamenje:
Kada je palo veče, skupili smo se jadni kao kvočka oko pilića. A onda su troje izvadili. Kažu: "Daj, ajde, izađite. Ponesite satove i para", šta ja znam. I izvadu jednu curu i još dva muška i onda ih pobiju i vrate ih dole. A, onu curu su silovali, kasnije su je golu bacili nama. Mi jadni onda ušutili, nismo ništa smjeli.
Mnogi su umrli, a među njima puno djece. Voda je najviše falila. Pili su mokraću. Baka je tada bila trudna.
"Bila sam trudna. Rodim dijete mrtvo, nije bilo vrijeme da se rodi..."
A onda na ljude koji su kao u grobu živjeli navališe vaši i crvi.
Ustanem pa samo tresem sa sebe, a crvi gmižu po kecelji i nogama. Smrdjeli smo, pitaj boga dokle smo smrdjeli...
Jadovno je bio ustaški koncentracioni logor za masovno istrebljenje Srba i Jevreja u NDH za vrijeme Drugog svjetskog rata. Logorom je zapovjedao Juco Rukavina i bio je prvi od 26 koncentracionih logora u NDH. U kompleks logora Gospić - Jadovno - Pag, čije je formiranje okončano 24.juna 1941, dovodeni su, a potom tu i ubijani, Srbi i Jevreji sa čitave teritorije Nezavisne Države Hrvatske.
Logoraši su na Velebit i Pag stizali iz kaznionice u Gospiću, preko sabirnih centara Ovčara i Stupačinovo, a gospićka željeznička stanica bila je mjesto na koje su, vagonima za stoku, dovoženi iz svih djelova NDH. Za 132 dana postojanja, od 11. aprila do 21. avgusta 1941, taj put pakla prešlo je 42.246 muškaraca, žena i djece. Na najsurovije načine likvidirano je 40.123 ljudi.
Oko 2.000 onih koje nisu stigli pobiti zato što ih je u tome spriječila italijanska vojska, ustaše su transportovale u logor Jastrebarsko, a potom u tek osnovanilogor Jasenovac. Mjesto logora je ostalo neistraženo poslije rata zbog dubine jama u koja su tijela bacana i činjenice da su poslijeratne jugoslovenske komunističke vlasti neke od njih bile zatrpale betonom. Nova mjesta sa ostacima skeleta su otkrivena tokom 1980-ih.
Ceremonije komemoracije u čast žrtava logora od 2009. organizuju Srpsko narodno vijeće, jevrejska zajednica u Hrvatskoj i mjesni antifašisti, a 24. jun se u Hrvatskoj od tada obilježava kao Dan sjećanja na logor Jadovno. Spomenik žrtvama ubijenim u logoru je podignut 1975. i stajao je petnaest godina prije nego što je uklonjen 1990. godine. Replika prvobitnog spomenika je napravljena i otkrivena 2010, ali je nestala 24 sata po otkrivanju.