MONSTRUM 2 DANA NAKON MASAKRA OTKRIO MOTIV Evo šta je Uroš Blažić ispričao na saslušanju nakon što je ubio 9, a ranio 13

Blažić je u tužilaštvu ispričao svoju verziju masakra, ali i i koji ga je "motiv" naveo da ubija.

Na početku svog iskaza, Blažić je govorio "tužnu priču" o svom životu, rekao je da je rođen u Beogradu, a da je iz stana u kome je živio sa porodicom posle nekoliko godina iseljen.

„Bespravno smo iseljeni iz tog stana, ocu je samo saopšteno da moramo da se iselimo i da nema više prava da boravi u njemu, iako je to bio stan njegovog ujaka, jer će u protivnom da dobije otkaz. Ja sam to shvatio u to vrijeme kao ogromnu nepravdu prema njemu i porodici, osjećao sam se zgroženo, tu smo odrastali moj stariji brat i ja, tu su me vezivale najljepše životne uspomene. Posle toga smo živjeli u Mirijevu, gdje smo bili podstanari izvjesno vrijeme, u jednosobnom stanu nas četvoro“, rekao je Blažić.

Kako je naveo, do završetka srednje škole živjeli su u Mirijevu nakon čega njegov otac Radiša Blažić kupuje kuću u Šepšinu, nadomak Dubone.

 „U tu kuću nije ulagano ništa do 2021. godine kada sam ja odlučio da se bavim poljoprivredom i iz porodične kuće mog djeda po ocu, a u kojoj su živjeli moji roditelji, djeda i brat sa porodicom, koja se nalazi u Donjoj Duboni, prešao sam da živim u tu kuću u Šepšinu. Tamo sam živio sam, izdržavao sam se sopstvenim radom, prodajom poljoprivrednih proizvoda, radio sam i dostavu hrane u Beogradu. Roditelji su mi pomogli da sređujem kuću i posjećivali me povremeno“, objasnio je optuženi Blažić.

On je istakao da je 2021. godine na tavanu kuće u kojoj je živio pronašao automatsku pušku.

„Ocu nisam rekao, pucao sam i u džak sa pijeskom“

„Pod daskama, preko kojih je bila staklena vuna, ja sam pronašao automatsku pušku „Kalašnjikov“, kumulativnu minu, dvije ručne bombe „kašikare“, bila je veća količina municije za kalibar 7,62 mm i pištolj „tetejac“, bio je i pištolj koji izbacuje svijetleće metke. Nisam o tome nikoga obavijestio, pa ni oca koji je vojno lice, jer sam se plašio da bih krivično odgovarao i da ne odem na robiju, a i da se ne pomisli da sam ja to kupio za dalju distribuciju“, objasnio je Blažić.

On je istakao da je povremeno išao u streljanu gdje je vježbao pucanje iz pištolja, kao i da je u podrumu kuće pucao iz pištolja i automatske puške, u džak sa pijeskom.

Kaže da je poznavao dosta momaka u Duboni, ali se ni sa kim, kako je rekao, nije prisno družio.

„Nisam izlazio po kafanama niti po kafićima, povremeno sam volio da sa drugarima igram fudbal. Imao sam površne kontakte sa mještanima. Mislim da sam se sa jednim od lica za kog ste mi pročitali da je mrtav, vozio na mom motoru u toku prošle godine. Ja se nisam družio ni sa kim iz Malog Orašja i nisam odlazio kod bilo kog lica iz tog sela. Uopšteno gledano, ja sam imao lijepo mišljenje o mještanima, ali oni nisu imali dobro mišljenje o meni i mojoj porodici“, naveo je optuženi Uroš.

Kako je istakao Blažić, misli da su mještani bili ljubomorni na njegovog oca, majku, pa i na njega.

„Bili su ljubomorni na mene što se družim sa poznatim ličnostima i osobom koja je bila u rijaliti programu. Takođe, bili su ljubomorni zbog toga što vozim motor, dobra kola, zbog prisustva lijepih djevojaka. Ja sam u njihovom ponašanju osjećao podsmijeh, ruganje, ismijevanje, to su svi činili. Sve se to pojačalo jer sam ja digao ljestvicu više u odnosu na život onih koji su živjeli u selu, kao i činjenicu da se ja družim sa poznatim ličnostima“, naveo je on.

 Prema njegovim riječima, mještani su stvarali zavjeru godinu dana ranije protiv njega, što mu je prenio jedan maloljetnik.

„Rekao mi je da se skupljaju ljudi iz sela, nije ih imenovao, i da će da me prebiju od batina. Prisjećam se i dešavanja od prije više godina, kada su mi napadali starijeg brata i govorili da nam je otac sve nakrao i da je kriminalac, kao i da je stekao imovinu na takav način, iako je taj čovjek prolio krv na ratištima za ovu državu, uništio svoje mentalno i psihičko zdravlje, a koje se i dalje odražava na ukućane, jer je postao vojni beskućnik i živi kao podstanar, a imao je svoj stan“, istakao je Blažić pred tužiocem.

U optužnici piše i da je Blažić opisao kako je "od malih nogu gledao nepravdu i tugu, kao i da se sve to reflektovalo na njega".

„Nepravda društva. Ja sam zbog svega toga osjetio i bijes. Za sebe mislim da sam svoj čovjek, nemam idole kojima se divim i neke posebne vrijednosti kojima stremim, pravoslavac sam, Srbin i hrišćanin, nikakve poroke u životu nemam, ne konzumiram cigarete, niti alkohol. Želio bih da kažem da me je jedan od mještana prošlog ljeta u toku vožnje ugrozio svojim putničkim vozilom dok sam ja vozio motor tako što je ušao iz svoje trake u moju, ja sam posle toga razgovorao sa njim, pitao ga što hoće da me povrijedi a on nije htio sa mnom da razgovora. Ovaj događaj nisam prijavio policiji, ne znam što, svi su tako bili ljubomorni, zavidni prema meni“, prepričao je Blažić.

Kaže da je "morao da im pokaže da s njim ne mogu tako“.

Navodi da, do 4. maja prošle godine nije pomišljao da se osveti.

„Tog dana jesam, jer sam u popodnevnim satima svratio u školsko dvorište, u kome je bilo neko društvo i čuo sam da pričaju loše o meni, odnosno mom ocu da je kriminalac, da je kupio i kola i kuću i motor. Ja nisam prišao tom društvu, nisam se upuštao u razgovor sa njima, osjećao sam bijes, kao nikada do tada, nešto da mora da se desi, da moram da im pokažem da ne može tako sa mnom, jer će i sjutra doći neko drugi koji se neće uklapiti u društvo, i da ne smiju da ga ismijevaju, vrijeđaju i omalovažavaju“, naveo je Blažić i dodao da je posle toga otišao kući.

Kako je istakao, uzeo je automatsku pušku, pištolj, bombe i municiju.

„Napunio sam mislim tri okvira za automatsku pušku i dva za pištolj, na umu mi je bio bijes, pitao sam se što je to mene Bog prokleo da ne mogu da živim mirno, da imam spokoj i da dokažem svim ljudima da ubuduće ne mogu više tako sa mnom i sa mojom porodicom. Sjeo sam u vozilo, ne znam tačno koliko je bilo sati. Pušku i pištolj sam držao na sjedištu suvozača, prolazio sam pored školskog igrališta, vidio sam da se u njemu nalazi više lica, a zatim sam otišao da razmislim“, prepričao je optuženi.

On dodaje da je prošao pored spomenika, vidio je i da se tu nalazi više lica, nešto su dobacivali, ali i da je shvatio da su u alkoholisanom stanju.

„To sam sad shvatio, tada ne. Ne mogu da se sjetim tačno svih detalja, ali mislim da sam prvo izašao iz vozila bez automatske puške, prišao sam sa namjerom da ih pitam što su dobacivali, šta je problem. Ja sam pokušao da ih pitam šta je problem, ali jedan dečko, čini mi se sa bradom, krenuo je opet nešto da mi dobacuje. Nisam mogao dobro da čujem od muzike, nešto je bilo ružno. Ja tada odlazim do vozila ponovo i uzimam pušku koja je mislim već bila podešena na rafalnu paljbu, tako se zadesilo, i pucao sam u smjeru ka tim licima“, prepričao je Blažić.

Kako je dodao, zacrnilo mu se i zna da je ispalio prema tim licima dva okvira iz automatske puške koje su bile zalijepljena selotejp trakom.

„Kundak nisam rasklapao, pucao sam sa boka. Nisam vidio da pogađam bilo koga od njih. Velika je vjerovatnoća da sam prethodno tim licima rekao da legnu. Znam da sam pucajući išao i do samog spomenika, nikoga nisam „ovjerio“, a znam da sam nekoliko hitaca ispalio u vazduh, da bi ispraznio okvir i da nemam više municije u automatskoj puški. Koliko sam vidio sva lica su ostala ležeći na zemlji, znao sam da ima živih, ali nisam čuo njihove jauke niti da zapomažu“, prepričao je užasavajuće detalje od 4. maja optuženi Uroš.

On je objasnio da je nakon toga sjeo ponovo u vozilo, da je vidio četiri lica na kapiji, gdje su nešto radili, brusili, da je uzeo pištolj prišao na tri, četiri metra, i bez riječi ispalio cijeli šanžer ka njima.

„Nišanio sam u njih, držeći pištolj u visini ramena. Nisam vidio da li sam pogodio bilo koga od lica u koja sam pucao, nisam ni gledao u koji dio pucam, pištolj je bio samo okrenut ka njima, nisam bio svjestan kakvo zlo nanosim tim ljudima. Vidio sam da su svi oni pali na zemlju, to je sve trajalo minut. Još sam bio pod dejstvom adrenalina i nastavljam do školskog igrališta“, rekao je Blažić.

On je istakao da je automobil ostavio na ulici, da je stavio novi okvir u automatsku pušku i krenuo da puca u pravcu grupice ljudi koji su sjedjeli na dvije klupice u školskom dvorištu.

„Siguran sam da je bila pojedinačna paljba, a ne rafalna. Nisam vidio pojedinačno ko se sve tu nalazi, nisam vidio da je na klupi bila djevojčica. Niko od ovih lica nije bježao, ja sam im rekao da legnu na zemlju više puta, niko me nije poslušao, namjera mi je bila da ih natjeram da mi se izvine. Međutim, svi oni su gledali sa nevjericom, neko se i smijao, a sigurno su i nešto rekli, mislim da su rekli „Pomjeri to““, rekao je on.

Nakon ovoga, Blažić je istakao da je sjeo u automobil i otišao s namjerom da izbjegne konflikt sa policijskim službenicima, da ga ne bi likvidirali jer je bio naoružan.

„U tom trenutku sam samo htio da ostanem živ. Vozilo mi se zaglavilo u blatu šumskog puta, tu sam ga ostavio i uzeo pušku, dvije bombe i pištolj, a u kolima sam ostavio kumulativnu minu, i okvire automatske puške. Posle izlaska iz vozila, nakon 50 do 100 metara bacio sam mobilni u rastinje, da me policijski službenici ne bi preko njega locirali. Inače, u toku popodneva, dok sam kod kuće punio okvire automatske puške, pozvao me je drug i rekao mi da će neko da dođe da me ubije od batina, da su to ozbilni ljudi „iz nekog vrha“, ne znam da li je bio državni ili kriminalni milje, a sve zbog toga što sam navodno ja neku djevojku „otpratio“ sa društvene mreže. Pitao sam koja je to djevojka, on nije rekao koja je u pitanju, samo da se pripazim. U tom trenutku su krenule da mi naviru misli, šta sam ja kome dužan da mene neko u očevoj kući bije, maltretira, svjestan sam da ne bih mogao da živim više posle takvog srama“, izjavio je Blažić.

On je dalje u svom iskazu prepričao kako je sa automatskom puškom i torbicom u kojoj su se nalazile bombe i pištolj, išao seoskim putem i livadama kako bi izbjegao glavni put da ga ne bi pronašli policajci.

„Imao sam namjeru da dospijem do auto-puta i da odem do Beograda, nisam imao plan, gdje ću i šta ću, htio sam da se sakrijem, ali bez ideje gdje tačno, cilj mi je bio da pobjegnem što dalje. Mislim da sam hodao pola sata, i u jednom trenutku odlučujem da bacim automatsku pušku, da ne bih upadao ljudima u oči. Misleći da sam izašao na glavni put, iako se radilo o sokaku, vidio sam parkirano vozilo ispred jedne kuće koje je bilo otključano i ključevi su bili u bravi. Sjeo sam u ovo vozilo i otišao blizu naplatne rampe, gdje sam se zaustavio i nastavio pješice“, istakao je Blažić.

On navodi da je vidio više policijskih vozila pod rotacijom u blizini naplatne rampe, ali je odlučio da ide u njihovom pravcu, sa namjerom da uđe u neko vozilo i na taj način se spasi.

„Vidio sam da jedno taksi vozilo čeka u redu za naplatu putarine, ušao sam na zadnje sedište tog vozila, nisam ni znao, ni vidio da u njemu ima putnika. Taksisti sam rekao da vozi i da će sve biti u redu, a ako me ne budu slušali da ću da se raznesem bombom koju sam izvadio iz torbice. U toku vožnje sam ušao u dublji razgovor sa putnicom, rekla je da je trudna, konkretno treća nedelja, i da ide kod momka u mjesto kod Uba. U tom momentu sam bio skroz normalan i svjestan svega šta je bilo, osjećao sam nenormalnu grižu savjest i obećao sam im da ako bude potrebno i da ću njih zaštiti, da im ništa ne fali, jer su mi u tom trenutku spasili život“, rekao je Blažić.

Nakon toga su djevojku odvezli do mjesta gdje ju je sačekao momak, a on je taksijem nastavio još dva i po sata do Višnjišta, nadomak Kragujevca, gdje mu živi ujak.

„Taksista me je ostavio u samom selu. Kuća mog ujaka udaljena je od mjesta gdje me je ostavio odprilike 200 metara, ne znam koliko je bilo sati, svitala je već zora. Inače, moj ujak ima farmu, otišao sam pravo u kokošinjac. Nikome se nisam javljao, niko nije znao da sam došao. Ja sam pretražio taj kokošinjac da vidim šta ima u njemu i na tavanu sam našao dvije bombe, iste kao ove dvije što sam već imao kod sebe, i automatsku pušku „šmajser“ za koju ne znam da li je bila u ispravnom stanju“, rekao je Blažić.

On dalje navodi da je zaspao.

„Probudila me je vika Specijalne antiterorističke jedinice: „Policija“. Otvorio sam vrata kokošinjca, vidio ih i predao se. Prema meni nije primijenjena bilo kakva sila, niti drugi vid zlostavljanja, fizičkog maltretiranja ili slično. Sve ovo o čemu sam govorio, do sada, uradio sam da zaplašim mještane i da im pokažem da sa mnom više nema šale i „zezanja“, a sada sam shvatio da sam u tom trenutku pogrešno razmišljao i nisam imao sa kim da popričam i da mi da neki savjet, sada u ovom momentu bih sve drugačije uradio“, izjavio je Blažić i dodao:

„Tek kada sam uhapšen, neko od policijskih službenika mi je rekao da je stradao narod i pitao me da li sam normalan, šta sam učinio, rekli su mi da sam ubio 8 ljudi i da je više ljudi ranjeno. Ja se sada osjećam zgroženo i užasno zbog toga, i kajem se zbog toga što sam uradio, najiskrenije se kajem što sam zavio u crno mnoge porodice, meni je neizmjerno žao“, zaključio je Blažić svoj iskaz.

Podsjetimo, tog 4. maja, dan nakon stravičnog masakra u školi „Vladislav Ribnikar“, Uroš Blažić uzeo je automatsku pušku, pištolj, municiju i bombe i krenuo u krvavi pohod po selima Malo Orašje, Duboni i Šepšinu, u okolini Mladenovca. On je ubio devet osoba, a ranio više od 13 ljudi.

Psihijatrijsko vještačenje pokazalo je da je Uroš Blažić bio potpuno uračunljiv u momentu izvšrenja zločina.

Pretresom objekata u vlasništvu njegove porodice pronađen je čitav arsenal oružja.

Urošu Blažić se na teret stavlja teško ubistvo, nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija, otmica i neovlašćeno korišćenje tuđeg vozila.