Dvije devojke su skočile u smrt kako bi se spasile od silovanja.
Učenica Milica Kostić iz Kruševca se 2. septembra 1974. godine bacila u smrt sa 11. sprata solitera kako bi spasila svoju čast od grupe silovatelja. Njena sudbina je poznata mnogima zahvaljujući pjesmi Zdravka Čolića "Ona spava". Međutim, potpuno je nepoznato da se identičan događaj desio i u Beogradu, i to iste godine.
Nekoliko mjeseci ranije, 5. marta 1974. godine sa četvrtog sprata Drugog paviljona Studentskog grada na Novom Beogradu u smrt se bacila mlada studentkinja Livija Balnožan kako bi izbjegla silovanje. Skokom na beton Livija se spasila od nasilja izvjesnog M. S. koji je u sobi 651 nasrnuo da je brutalno siluje. Gotovo svi detalji tragedije, međutim, i pored upornog traganja i do danas su ostali pod velom misterije.
Mnogi studenti tvrdili su tada da se ovaj strašni događaj u pomenutoj sobi mogao i očekivati. U njoj je bio štab "akademskog" podzemlja. To je bila "gajba" glavnog ideologa i šefa družine Zeke Pećanca, glave grupe koji je bio na glasu po siledžijstvu (ubijen 1994. godine).
Vrlo je kontroverzno da dežurni istražni sudija te noći uopšte nije bio na uviđaju, a to nije učinio ni njegov kolega zamjenik okružnog tužioca. Tvrdili su da ih o događaju niko nije obavijestio i da je vjerovatno sve u rukama policije, ali i u policiji su bili podigli zid ćutanja.
Novinari "Večernjih novosti" pisali su te 1974. da se prema njihovim saznanjima "na slučaju radi i da se istraga vodi". Prošlo je 47 godina, a da glavni vinovnik, M. S. nije bio ni okrivljen niti osuđen za ovu smrt. Bio je formalni student prve godine Poljoprivrednog fakulteta. Njegovog imena, međutim, nije bilo u zvaničnoj kartoteci stanara Studentskog grada. U sobi 651 živio je ilegalno, prijatelji iz Peći primili su ga "na konak".
Od brucoša do najstarijeg studenta svi su znali da je S. opsjedao Liviju. Koleginice nesrećne djevojke pričale su da je tog dana oko 18 časova u njihovu sobu u Trećem paviljonu došao S. i pozvao njihovu Liliku, a ona je izašla.
Kada su reporteri "Novosti" došli sjutradan nakon tragedije ispred sobe 651 stajala su petorica mladića, jedan je zaključavao vrata. "Nemamo šta da vam kažemo, nismo bili u sobi kada se tragedija dogodila", rekao je jedan od njih, dok su ostali ćutali.
Posljednje popodne Livija je provela sa prijateljima u svojoj sobi. Apsolvent Prirodno-matematičkog fakulteta N. K. je drhtavim glasom objasnio novinarima da je bila raspoložena i da je pričala o "Klubu M" gdje je provela prethodno veče. S. uopšte nije pominjala.
Povjerenje u M. S. koštalo je Liviju života. Da bi se spasila napadača skočila je sa četvrtog sprata u Drugom paviljonu Studentskog grada. Teško povrijeđena prebačena je u Zemunsku bolnicu gdje je odmah ujutru preminula, a nasilnik je tek onda uhapšen.
S. je pozvao Liviju sa kojom se navodno "zabavljao nekoliko dana", kako je tvrdio, da dođe kod njega u sobu na proslavu rođendana. Obećao je da će se skupiti pristojno društvo, slušaće ploče, a onda će se razići. Ništa ne sumnjajući, Livija je oko 19 časova zakucala na vrata sobe 651. Iznenadila se kada je umjesto pune sobe gostiju vidjela samo njega i još jednog mladića ali je on rekao da će ostali ubrzo doći.
Malo kasnije drugi mladić je otišao, a u sobi su ostali samo Livija i S. Ovaj je odmah zaključao vrata i počeo da napada djevojku. Iznenađena, pokušala je da se brani prvo riječima, a kada je počeo da je tuče dozivala je u pomoć. Pošto se niko nije odazvao, S. se osilio i nasrnuo još bezobzirnije.
Kada je vidjela da nema spasa, djevojka je polunaga istrčala na terasu nadajući se da će siledžija da ustukne. On je bez obzira na javnost pojurio za njom, a ona je izbezumljena preskočila ogradu. Odjeknuo je krik, a onda se sve utišalo. Trojica studenata iz susjednog paviljona čuli su vrisak kada su prolazili na večeru. Odmah su dotrčali na mjesto nesreće i vidjeli stravičnu sliku.
Djevojka je ležala na betonu pored doma. Zaustavili su prvi auto i prevezli je u Zemunsku bolnicu. Ljekari su konstatovali povrede koje se ne preživljavaju, teški prelomi, traume po cijelom tijelu i masivno unutrašnje krvarenje.
Nesrećna Livija je sahranjena u svom rodnom Banatskom Novom Selu pod spomenikom od bijelog mermera.