Ćerka je htjela da ga ubije, a žena ga je uz pomoć ucjene istjerala iz velike kuće.
Šemso Ibrahimović (88) iz Bosne davnih dana doživjeo je gorku sudbinu, a kroz suze kaže da nije ni slutio da će mu život ovako ispasti. Uvek je bio najbolji radnik, trudio se da izdržava porodicu, a najmanje je mislio na sebe."
"Ako ćeš ikada nekoga opsovati, zakuni mu se da u njegovoj kući nema mira i ja sam to iskusio", kroz jecaje i suze počinje svoju priču muškarac koji je početkom jula napunio 88 godina, prenosi Slobodna Dalmacija. Odrastao je u siromaštvu, a posle rata je zamalo umro od gladi. Otkako je došao na svijet, borio se za opstanak, sanjajući da će moći da zadovolji osnovne životne potrebe svojih najmilijih i sebe, piše Stil.
"Svijet je sve vidjeo, ali ovakva beda je rijetka. Zimi sam išao bos, jeo ostatke kukuruza. Posle mukotrpnog rada i truda, tek kada je stvorio uslove za pristojan život, oženio se i nadao se da su lijepi dani konačno pred njim. Međutim, ispostavilo se da njegova supruga ima, prema njegovim riječima, urođenu šizofreniju, ali on to nije odmah primijetio.
"Rodila je četvoro djece, dvoje imaju njenu klicu, a dvoje nemaju. Strašno sam patio sa svojom ćerkom. A ja ne mogu da je smjestim u ustanovu, jer opština to ne dozvoljava. Nedavno je bila na liječenju u Zenici dva mjeseca, doktorka je rekla da nije sposobna da ide kući i da nema težeg pacijenta. Vezali su je i odveli. Htjela je da me ubije. Znaš li kako je sve to teško gledati, srce mi se cijepa", kaže, a suze ne može da zaustavi.
Molio je ljekare da je ostave u bolnici, ali niko nije slušao. Posle kraćeg liječenja vraćena je kući. "Ja sam joj kupio drva, cijelu zimu nije htjela da naloži vatru, ni sama ne znam kako je preživjela hladnoću. Odnesem joj da jede, ona ga baci. Nikada me nije posjetila, kada sam bio užasno bolestan, sada nosim kateter, kaže Šemso.
Imao je velikih problema i sa suprugom, ona ga je uz pomoć ucjena istjerala iz velike kuće, a u pomoćnoj zgradi proveo je sedam godina, ističući da ga tada niko od rođaka nije posjetio. "Imao sam i sina, koji je godinu dana stariji od moje ćerke, poginuo je u kanalu. Napravio sam mu radionicu za popravku automobila. Dva puta me skoro ubio, jer sam mu branio ženu od batina, jedva sam preživjeo. Tražio sam spas u srpskim selima, da me rođeni sin ne ubije. Moja žena ga je podržavala.
Pod stare dane nema mira. "Sagradio sam im kuću od 900 kvadrata. Bio sam jedan od najboljih radnika u firmi, učio sam tri godine i položio ispit, vozio sam ogroman bager. Mogu da rade na svim mašinama, osim na saobraćajnim. Selio sam se pet puta, od osamdesetih sam počeo da primam jako dobru platu, onda sam počeo da gradim. Nikada nisam kupio auto, vozio sam bicikl, da bih mogao više da stvaram sa njima. Imam novca, ali nema ko da mi pomogne.
Razmišljao je o odlasku u starački dom, ali je i tu naišao na komplikacije. "Šta će biti, nemam pojma. Sve sam podijelio sa djecom prije 15 godina. Moja žena je preminula prije oko 4 godine. Kada sam to čuo, bio sam tako srećan, jer samo ja znam šta sam od nje doživjeo. Bio sam u agoniji. Pripremam se koliko mogu. Borio sam se da to shvatim, a sada nemam mira. Ne biste vjerovali da čovjek živi u ovom prostoru. Nikada nisam bio ljubitelj luksuza, ali ovo je katastrofa.
Misli da bi mu sudbina bila bolja sa drugom ženom. "Cio život se kajem što mi Bog nije dao normalnu ženu, ništa iznad. Samo neko sa kim bih mogao da živim prosječan život", zaključuje Šemso. Gospodin Kenan iz Austrije pomogao je ovom starcu nakon što je saznao za njegovu jezivu sudbinu. Istovremeno je došao iz inostranstva da u dom smjesti Šemsu, koji je istakao da mu je ovo bio jedan od najsrećnijih trenutaka, jer je konačno našao mir.