U Beogradu je juče saslušana majka dJečaka koji je počinio masakr u OŠ „Vladislav Ribnikar“.
Ona je dala odgovore na deset pitanja. Kurir saznaje da se dječak predomišljao, da je prije masakra htio da zove majku da dođe po njega, ali se ipak odlučio za ovaj stravičan masakr.
Njegova majka je saslušana kako bi se utvrdilo da li je bilo zapuštanja ili zlostavljanja dječaka. Dječakov otac je u pritvoru i tereti se za krivično djelo protiv opšte sigurnosti. Kakve kazne su zaprećene za navedena djela, za šta se sve i kako mogu teretiti roditelji čije dijete počini teško krivično djelo, ali i šta je pronadjeno u telefonu dječaka ubice i koji od sedam dokaza mogu biti ključni pri vještačenju?
O ovoj temi sa urednicom i voditeljkom jutarnjeg programa Kurir TV Redakcija Snežanom Petrović razgovarali su advokat Jovanka Zečević i specijalista sudske medicine i stalni sudski vještak dr Ljubiša Božić.
Država planira izgradnju memorijalnog centra u "Ribnikaru"
Država planira da izgadi memorijalni centar u OŠ Vladislav Ribnikar, a uz konsultacije sa arhitektama koje su projektovale memorijalni centar na norveškom ostrvu Utoja, posvećen žrtvama Andreasa Brejvika, saznaje Kurir.
Ideje je da arhitekte iz Norveške početkom juna posjete Beograd, a u timu koji je projektovao memorijalni centar na Utoji, prema nezvaničnim podacima nalazi se i četvoro arhitekata iz Srbije.
Država planira da u Beograd pozove arhitekte koje su radile memorijalni centar na ostrvu Utoja u Norveškoj, posvećen žrtvama Andreasa Brejvika koji je 2011. godine ubio 77 osoba, mahom tinejdžera.
Vlada Srbije želi sa ovim stručnim timom da se konsultuje u vezi sa rekonstrukcijom osnovne škole ,,Vladislav Ribnikar“ u Beogradu u kojoj je dječak od 13 godina ubio devetoro djece i čuvara škole. Taj plan će se ostvariti ukoliko roditelji žrtva kao i ostalih čija djeca pohađaju nastavu u toj školi prihvate tu ideju.
Na memorijalnom centru u Utoji je radilo i četiri arhitekte iz Srbije. Građevinska dozvola je izdata, samo je pitanje kako će to biti izvedeno. Spomenik žrtvama masakra u Utoji, sastavljen je od 77 bronzanih stubova koji predstavljaju svakog od nastradalih u napadu u Norveškoj.
- U ovoj situaciji je mnogo drugačije nego u sličnim prethodnim. Ta zlostavljanja su bila očigledna u ranijim slučajevima, s različitim povredama djece, koja su bila zapuštena i zlostavljanja. U ovoj situaciji ovo delo je sporno za dokazivanje. Imajući u vidu saznanja iz medija, ovo je vrlo sporna situacija vezana za zanemarivanje, koje teško može da se tretira kao klasično zanemarivanje djeteta. Ovde možda roditelji nisu želeli da vide pravu situaciju djeteta i priznaju da im dijete ima probleme. Kao roditelj ne mogu da vjerujem se nije manfestovalo u njegovom ponašanju bilo šta. Roditelji moraju da budu svjesni realnih problema koje dijete ima, ako nismo trebalo bi da spada u zanemarivanje. Konkretno, nisam sigurna da li će se tretirati kao krivično djelo -kaže Jovanka Zečević.
Sudski vještak prokomentarisao je slike oružja koje su nađenje u dečakovom telefonu.
- Sve ono što je već verifikovano iz lap topa i telefona, to su prateći i ne tako važni djelovi. Ništa nije nepoznato u tom zločinu, od kretanja do oružja koje je koristio. U čitavom slučaju dominira je kako je neko s nepunih 14 godina učinio i zašto, i gde su roditelji u svemu tome. Otac je u pritvoru, majka na saslušanju, to je normalno ne bi li se došlo do nekog zaključka. On je na nekoj ekskurziji sedam dana spavao na fotelji, ponašao e drugačije od ostalih vršnjaka. S druge strane, nemoguće je da se pored nas u kući desi nešto tako intenzivno kao što je prelazak iz djeteta u masovnog ubicu, a da se ništa ne primijeti. Evidentno da nije glup, a radnje su imale pripremni i prelomni dio i tih 24 sata uoči kobnog događaja morali su da budu evidentni za njegovu okolinu. Pazite, to je dječačić od 13 godina gde već imaju pravo na nekakvu samostalnost. Ali, ta opservacija je bila na nivou da oni to nisu evidentirali, da se u njemu nešto obično lomi - smatra Božić.