Stručnjaci rade na ispitivanju strukture ličnosti dječaka ubice, a taj proces može trajati nedeljama, pa čak i mjesecima.
Posle masovnog ubistva u OŠ "Vladislav Ribnikar" i saopštenja nadležnih da počinilac zbog svojih godina ne može krivično da odgovara javnost se pita da li je on sada slobodan i ima li država instrumenata da ga kazni na bilo kakav način. Stručnjaci poručuju da ima, ali da je proces dug, komplikovan i zahtijeva ozbiljnu ljekarsku provjeru. Poručuju da država sigurno neće dozvoliti da počinilac ponovi zločin.
"Licu koje u vrijeme izvršenja protivpravnog djela, u zakonu predviđenog kao krivično djelo, nije navršilo četrnaest godina, ne mogu se izreći krivične sankcije ni primijeniti druge mjere koje predviđa ovaj zakon", navodi se u propisima.
Da li je on sada slobodan, pita se javnost, a i roditelji učenika "Ribnikara". Pored ostalog, traže od države stručno objašnjenje šta će biti sa dječakom, jer djeca strahuju da će biti na slobodi. A gdje je i šta bi moglo da slijedi pojašnjava neuropsihijatar Slavica Đukić Dejanović, koja je vještačila u ranijim slučajevima maloljetničkih ubistava.
"Stručnjaci, prije svega dječji psihijatri, psiholozi, rade na ispitivanju njegove strukture ličnosti, njegovih psiholoških svojstava i to je postupak koji će sigurno trajati nedeljama, možda i mjesecima", navodi Đukić Dejanovićeva.
Kako objašnjava, u slučaju da neko nije krivično odgovoran i počini radnje iz razloga mentalne bolesti, onda se mora izreći medicinska mjera obaveznog liječenja.
"To liječenje može da bude u ustanovi zatvorenog tipa i uobičajeno je da bude tako bar neki vremenski period", dodaje nekadašnja predsjednica Skupštine Srbije.
Koje instrumente država Srbija ima
Ni ljekarska ni sudska praksa u Srbiji do sada se nije susretala sa slučajem poput ovog. Dok o tome uče iz iskustava drugih država, uvjeravaju da i Srbija ima instrumenata da sankcioniše:
Advokat Branislav Stanišić navodi da Zakon o zaštiti lica sa mentalnim smetnjama podrazumijeva mogućnost da lice bude zadržano, hospitalizovano na liječenju zatvorenog tipa u psihijatrijskoj ustanovi sa brojem godina koji ne prelaze 18.
"Taj zakon može da se primijeni i nad djecom uz potpis dječjeg psihijatra. Jedan od načina na koji može da se mimo odobrenja staratelja ili zakonskog zastupnika zadrži u ustanovi zatvorenog tipa jeste da se procijeni da je opasan po sebe, sopstveni život ili život drugih", kaže Stanišić.
Slavica Đukić Dejanović napominje da instrumenti države postoje, da se procjenjuje interes i bezbjednost ljudi, djece koji bi eventualno mogla biti žrtve ako se rizik dovodi u vezu sa ponašanjem maloljetnog lica.
"Ne procjenjuje se samo rizik šta bi mogao da učini i da li bi to bile radnje koje je već činio ili još teže, nego i kakav rizik počinilac zločina nosi kao ličnost sa svojstvima koje ima i radnjama koje je počinio u odnosu na druge", napominje Đukić Dejanovićeva.
Uslov za retroakativnu primjenu budućeg zakona
Osim kod nas, 14 godina života je i na međunarodnom nivou, najčešća starosna granica za krivičnu odgovornost. Posle zločina u beogradskoj školi, predlog s vrha države je da se ona spusti na 12 godina. I u tom slučaju njegov počinilac ostaje nekažnjen, ali bi bila opomena za ubuduće.
Branislav Stanišić kaže da se zakon ne može se primjenjivati retroaktivno, osim ukoliko u ovom slučaju ne bi bio povoljniji po onog na koga se primjenjuje.
Nadamo da se u budućnosti ovako nešto neće dešavati, gdje bi se tako izmijenjen zakon mogao primjenjivati, a da je lice mlađe od 14 godina, kaže advokat.
Iako izgleda nevjerovatno, ono što se predlaže za Srbiju ne bi bila najniža granica. U državama Ujedinjenog Kraljevstva - Engleskoj i Velsu mogu da budu uhapšena i izvedena pred sud djeca starija od 10 godina, u Škotskoj od 12.