Grupa mladih uživala je u bezbrižnom druženju dok nije došao U. B. (21) i pokosio ih rafalima iz "kalašnjikova"
Nasmijana omladina, neki stoje, neki sede na zidiću kod spomenika u Malom Orašju, okupljena oko vatre, bezbrižno roštilja.
Ovako se može opisati fotografija koja je nastala samo nekoliko minuta prije krvavog pira, koji je 4. maja uveče počinio osumnjičeni U. B. (21), a do koje je došao Kurir.
Podsjetimo, U. B. je kobne večeri u Malom Orašju iz automata pucao na omladinu i ubio petoro tinejdžera. Pokolj je nastavio u selu Dubona, gdje je u školskom dvorištu ubio troje, a ranio još nekoliko ljudi. Uhapšen je sutradan na imanju svog rođaka, a dva sela su zavijena u crno zauvijek. Pored ubijenih četrnaestoro ih je ranjeno. Nekoliko povređenih, srećom, pušteno je na kućno lečenje, dok su neki i dalje u teškom stanju.
"Djeca se često okupljaju kod spomenika i svi se lijepo slažu. Tog dana odlučili su da kupe roštilj i da prave Đurđevdanski uranak ranije, jer su htjeli da ispoštuju djecu koja su stradala na Vračaru, kao i da ne puštaju muziku na Dan žalosti", rekao je naš sagovornik:
"Eto, toliko su imali svijesti o svemu što se desilo u Beogradu, a onda je ludak došao i pola ih pobio ili ranio."
Kurir je došao u posjed fotografije iz Malog Orašja, koja je, kako nam tvrdi naš izvor, nastala par trenutaka prije pokolja. Na njoj se vidi grupa mladih kako se druži kraj vatre. Ništa nije ukazivalo da će ih ubrzo pokositi rafali.
"Dan nakon pokolja policija je blokirala prilaz spomeniku, gdje su forenzičari imali pune ruke posla. Tragovi krvi bili su danima vidljivi, iako je padala kiša", kaže nam izvor i objašnjava da je auto koji se vidi na slici do koje je došao Kurir, posle pucnjave bio izrešetan, a prozori polomljeni.
Mladić M. J. (22) koji je pukom srećom preživio masakr, ali je ranjen u nogu na koju prema prognozama ljekara neće stati još narednih godinu dana, kaže da ništa nije slutilo na tragediju.
"Te večeri sam došao kod spomenika u selu malo prije pucnjave. Ubrzo nakon toga se sve izdešavalo. Prvo sam pomislio da se neko šali i da puca iz vazdušnog pištolja. Međutim, kako je krenula vriska, razumio sam šta se dešava i krenuo da sklanjam djecu koja su bila tu i da im vičem da bježe". rekao je za Kurir M. J.
On je objasnio i da je U. B. počeo da puca na njih sa razdaljine od 15 metara.
"Osjetio sam kako mi koljeno "bježi" i da neću biti u stanju da pobjegnem, pa sam se bacio na pod i pravio se da sam mrtav", ispričao je M. J.