Knjiga nekadašnjeg pripadnika zemunskog klana Sretka Kalinića još nije izašla u cjelini.
"Čudno je da se popularizuje tako što se po medijima objavljuje dio po dio. On priča ono što njemu odgovara, veliča sebe i svoju ulogu, pljuje po ostalima, a najviše po Zvezdanu Jovanoviću, što je iznenađenje i za mene. Zanimljivo je, međutim, da on ovom svojom pričom potvrđuje kompletnu policijsku istragu i kasniju sudsku presudu za ubistvo Zorana Đinđića marta 2003. godine. To me iznenađuje, jer sam očekivao da će nešto da sklanja, da priča jednostrano... Ali ne... Takođe, sada - nakon svega što je Kalinić iznio - sasvim drugačije izgledaju i sve one teorije zavjera koje su, u namjeri da ruše zvaničnu verziju ubistva premijera, prethodnih godina iznosili razni analitičari, političari, bivši bezbjednjaci itd. On takvima zatvara usta. Biće, inače, zanimljivo vidjeti čega sve ima u knjizi kad se ona pojavi u cjelini."
Ovim riječima nekadašnji načelnik Uprave kriminalističke policije Srbije (UKP) Mile Novaković za Kurir komentariše objavljivanje djelova iz knjige "Zemunski klan - ko je ko" Sretka Kalinića, koji u Zabeli služi maksimalnu zatvorsku kaznu od 40 godina zbog učestvovanja u ubistvu Đinđića i serije drugih likvidacija koje je izvršio kao pripadnik zemunskog klana.
Novaković je, inače, u akciji "Sablja" saslušavao Zvezdana Jovanovića, nekadašnjeg pripadnika Jedinice za specijalne operacije (JSO), koji je pucao u premijera Đinđića i ubio ga. Prethodno je rasvijetlio mnoge zločine zemunskog klana, koji su vodili Dušan Spasojević Šiptar i Mile Luković Kum.
U intervjuu za Kurir, Novaković, osim o Kaliniću i njegovoj ulozi, govori i o tome kako je zemunski klan htio da ga ubije, jer je 2001. vodio akciju njihovog hapšenja...
Kalinić se godinama nakon atentata nalazio u bjekstvu, vi niste s njim nikad razgovarali?
"Ne, mi koji smo radili na slučaju ubistva premijera Đinđića nismo imali sreće s njim da pričamo. Bio je u bjekstvu, tek posle nekoliko godina je deportovan iz Hrvatske. Žao mi je što nismo mogli tada da ga saslušamo. Interesantan je za jednu široku priču, svašta je tada mogao da nam otkrije... Isto je bilo i s Dejanom Milenkovićem Bagzijem. Ni njega nismo mi iz policije saslušavali."
Na dan atentata on je bio na licu mjesta?
"Kalinić je, zajedno s Miletom Lukovićem, ispred zgrade odakle je Zvezdan Jovanović pucao u premijera... Njih dvojica su tu bili kao eventualna zaštita - ako se nešto desi što nisu planirali, da odmah reaguju automatskim puškama. Odatle on odlazi na Novi Beograd, gdje u velikoj garaži preko puta SIV ostavlja "pasat" koji su koristili, pokupili su Zvezdana i otišli u štek u na Voždovcu i tu su boravili zajedno sve dok situacija nije počela da se usložnjava nakon izlaska potjernice. Onda su počeli da se razilaze po drugim štekovima. Zvezdan se u nekom momentu spakovao i vratio u JSO. Kalinić je, evo, sve to sada potvrdio. On je s Milošem Simovićem potom pobjegao u Hrvatsku, dugo godina su živjeli tamo pod lažnim pasošima, sve dok nije došlo do sukoba među njima, navodno zbog Simovićeve žene..."
Kako, kao iskusni policajac, uopšte vidite Kalinića?
"On je prošao sva ratišta devedesetih. Krenuo je iz Krajine. Čak mislim da je bio i u tim nekim paravojnim jedinicama koje je formirao Dragan Vasiljković - Kapetan Dragan, da je bio i u nekom dijelu Arkanove brigade, gdje je obučavao te njegove ljude koji su bili skupljeni s koca i konopca... Bio je neko vrijeme i u JSO, odatle i zna Zvezdana Jovanovića. Posle rata na Kosovu ostao je u Medveđi kod nekog rođaka Dušana Spasojevića, radio je u pilani tog rođaka... Kalinića su "zemunci" dolje upoznali kad su išli na neku slavu. Pričao im je tad gdje je bio, šta je radio i oni ga povedu sa sobom. Kupe mu stan na Novom Beogradu, ožene ga, posle su mu kupili kuću u Novom Sadu da bi ga sklonili tamo da niko za njega ne zna. I stvarno niko iz klana nije znao njegove podatke, samo su znali da u akcijama učestvuje i neki Beli, kako su ga zvali. Nama je Ljubiša Buha Čume prvi pričao o Kaliniću, ali ni on nije znao mnogo, i on je takođe znao samo da postoji neki Beli koga u akcijama koriste kao pucača. E, ali onda se Čume sjetio da mu je pomogao u smještanju u zemunsku bolnicu nakon neke saobraćajke, pa mi odemo u bolnicu i tamo nađemo sve njegove podatke."
Znači, tačna je priča da je korišćen uglavnom za likvidacije?
"Da, Kalinić je bio glavni za ubistva, to je zlotvor koji iza sebe ima 10-15 ubistava i strašno je što on sada i u toj svojoj knjizi s nekim podsmjehom priča o tome. Kad je trebalo nekog da likvidiraju, "zemunci" su ga danima pratili, sve su spremali, i onog momenta kad treba da se izvrši ubistvo, uključi se pucač - Kalinić, i odradi likvidaciju. On je najčešće radio s Miletom Lukovićem."
Kalinić je poznat i po jezivoj brutalnosti, navodno je zbog toga dobio nadimak Zver.
"Brutalnost je pokazao pri čuvanju onih koje je oteo zemunski klan, a posebno biznismena Milije Babovića. Kad je Babović pokušao da pobjegne, oni su ga stigli i posle se iživljavali brutalno nad njim. Držali su ga u šumi vezanog za drvo dva dana. Po zlodjelu se istakao i kod Suada Musića, tukao ga je, maltretirao, mučio, nanio mu dosta povreda... Toliko je bio pretučen da su morali posle da dovedu neke od svojih ljekara da mu saniraju povrede. Posle Milije i Suada su odredili neke druge da čuvaju otete, jer šta će im oteto lice ako im umre od batina. Brutalnost pokazuje i to što je navodno, dok su se posle atentata krili u Hrvatskoj, ubio beogradskog kriminalca Cvetka Simića, isjekao mu tijelo na komade i bacio u jezero. Navodno je bio zaljubljen u njegovu ženu. Kalinić je posle u Španiji ubio i "zemunca" Milana Jurišića Jureta, isjekao njegovo tijelo i deo samljeo u mašini za meso, a dio je bačen u rijeku..."
Ko je od "zemunaca" policiji otkrio najviše podataka tokom akcije "Sablja"?
"Najviše nam je pomogao Miladin Suvajdžić - Đura Mutavi. Od njega se saznalo toliko toga. Pa, za Zvezdana Jovanovića od nas niko nije znao dok nije počeo da priča Đura Mutavi, dok nije rekao - Zveki. Odnosno, znali su svi za Jovanovića kao činovnika u JSO, ali ne i za ovo ostalo. Đura je bio logističar, brinuo je o štekovima, mobilnim telefonima, automobilima... Nije direktno učestvovao u zločinima, ali je sve znao. Sve je logistički organizovao i praktično ih je pratio u svaku akciju."
A "surčinac" Ljubiša Buha Čume kao svjedok-saradnik?
- Čume je bio taj koji je razotkrio sva zlodjela "zemunaca". Ali s Čumetom se razgovaralo pre ubistva Đinđića. On je odmah tražio zaštitu za porodicu i sebe, ali se tada odugovlačilo s donošenjem zakona o specijalnom tužiocu, pojasnili smo mu da mora da bude strpljiv, no ipak je imao zadršku... S vremenom nam je iznio sve što nam je omogućilo da pokupimo "zemunce". Sve detalje je ispričao o otmicama zemunskog klana, o ubistvima... A sve je znao, jer su svi iz zemunskog klana non-stop sjedjeli kod njega u "Kotobanji", tu su brojali i dijelili pare od otmica itd. Inače, Čumeta su "zemunci" dvaput pokušali da ubiju, odlučili su bili da im on više ne treba, ali je on i tad ćutao... Ćutao je sve do momenta kad su mu u "Kotobanji" podmetnuli drogu i puške iz SUP Stari grad. E, tada se uplašio, posebno zbog oružja, bojao se da neka od pušaka nije negdje upotrijebljena za neko ubistvo, pa će mu namjestiti da je on to odradio."
Na kraju, kako gledate na to što i neki bivši pripadnici MUP Srbije uporno napadaju vašu istragu ubistva Đinđića?
"Neću da kažem ništa ružno protiv bivših kolega, ali je nedopustivo da pojedini blate ono što smo radili, govore da ništa nije onako kako smo utvrdili, tvrde da smo uzeli pare, izmišljaju sve i svašta... A to sve pričaju ljudi koji u policiji nisu imali dodira sa slučajem ubistva Đinđića, neki čak nikad nisu u MUP ni radili kao policajci, nego su bili obični sindikalci, a pojedini se sad predstavljaju kao nekakvi detektivi, a o tom poslu ništa ne znaju, niti su ikad uopšte radili u policiji...
Jedan od njih - da bi tobože dokazao da smo loše radili - uvijek s nekim podsmjehom priča priču o navodnom Jovanovićevom upucavanju puške na Fruškoj gori, kaže otprilike: "Eto, upucavao pušku sa samo jednim metkom" (tokom istrage je na tom mjestu pronađena jedna čaura, prim. nov.), pa još kaže kako je na neko drvo navodno bila okačena ukrštenica u koju je pucao, a da su policajci, da su dobro radili svoj posao, morali s tog drveta da uzmu projektil posle... A da je taj nešto pročitao, znao bi da je ukrštenica bila zakačena na neku motku, a ne na drvo, to je Zvezdan sve posle objasnio... Takođe, niko nikad nije ni tvrdio da je Zvezdan tamo vježbao upucavanje, rekli smo da je išao samo da isproba pušku. Pa on je tu pušku znao, bila je iz JSO, tamo je otišao samo da proba, a ne da vježba. I probao je tu pušku s jednim metkom...
No, evo, Kalinić sada ovom knjigom zatvara usta svim tim analitičarima, teoretičarima zavjera itd. koji godinama svašta pričaju okolo i ruše zvaničnu verziju ubistva Đinđića."
Pa i nekadašnji šef Điniđićevog obezbjeđenja Milan Veruović je pričom o "trećem metku" rušio zvanično utvrđene činjenice...
"Zamislite, vozač premijera priča o policijskom radu, o tragovima, o dokazima... Postoji 26 svjedoka - službenika vlade, ljudi iz okolnih zgrada... - koji kažu da su tog dana čuli dva pucnja. Samo Veruović i njegova ekipa od šest-sedam ljudi govore o tri pucnja. Očigledno da dogovoreno to pričaju. No, lijepo je bivši zamjenik specijalnog tužioca za organizovani kriminal Aleksandar Milosavljević rekao o Veruoviću u nedavnom intervjuu Kuriru: "Kao dio obezbjeđenja premijera, direktno snosi odgovornost za ono što se desilo, imao je obavezu da sačuva život premijeru, to nije učinio, pa je, u najmanju ruku, nepristojno da posle svega iznosi priče i teorije ko je za sve kriv itd." Inače, mislim da je vrlo važan taj intervju s Milosavljevićem, jer to je čovjek koji je učestvovao u svemu, saslušavao je mnoge u "Sablji"... I sada je to prvi put da je neko iz pravosuđa - posle sudije Nate Mesarović, koja je branila presudu - izašao i detaljno ispričao kako je sve bilo. Godinama se borimo za istinu, nas nekoliko je ostalo da se brani to što smo radili i zato nam je važna ova podrška."
Šiptar je spremao moje ubistvo jer sam ih hapsio zbog otmica
- To je bilo 2001. godine nakon hapšenja u Francuskoj, gdje su otišli posle otmice biznismena Miroslava Miškovića. Bili su u pritvoru njih petorica iz zemunskog klana - Spasojević, Mile Luković, braća Simović, Vlada Budala, ali je najveći pritisak vršen da se pusti Spasojević. Pritisak je uglavnom išao preko njegovog advokata Slobodana Milivojevića. Pa kad je izašao iz pritvora, pravio je konferenciju kao da je neka estradna zvijezda... Tu su Milivojević i on pričali kako je sve namješteno, kako će da se bore da se i drugi puste, tu je rekao da mu je sve smjestila tadašnja vlast, kojoj su, kako je rekao, pomogli, kao i da ne bi bilo Petog oktobra da nije bilo njih. Oni su u svojoj glavi stvarno i mislili da je njihova uloga mnogo važna. Spasojević je tu pominjao ministra policije Dušana Mihajlovića, pljuvao je po meni i svima nama iz policije... Ubrzo se došlo do informacija da planira likvidaciju nekoliko nas iz "Poskoka", prije svega mene, jer sam rukovodio akcijom njihovog hapšenja. A koliko je bio veliki njihov pritisak pokazuje i to što je "Poskok" ubrzo rasformiran. I Čume je, takođe, posle govorio na sudu da je Spasojević htio da me ubije, ali ga je on navodno odgovorio od toga."
Lider SRS Vojislav Šešelj vas je tužio zbog izjave da je on "ljudima iz zemunskog klana davao vjetar u leđa", da je "pred odlaska u Hag ostavio navodno neki amanet da riješe s Đinđićem", te da su ga "'zemunci' i finansijski pomagali".
"Da, Šešelj me je tužio, tvrdi da sam mu nanio duševnu bol. Imali smo ročište, ali se on nije pojavio na sudu. Preko advokata je poslao dopis da je bolestan, a dan prije toga i dan nakon toga bio je po televizijama."