Član zemunksog klana Sretko Kalinić je u svojoj knjizi otkrio kako i gdje se krio nakon ubistva Zorana Đinđića.
Sretko Kalinić (48), koji robija u požarevačkoj Zabeli zbog ubistva srpskog premijera Zorana Đinđića i drugih zločina zemunskog klana, u svojoj knjizi "Zemunski klan - ko je ko” otkriva da se dva mjeseca posle likvidacije predsjednika Vlade Srbije skrivao po zemunicama u šumi, kao i kod jataka.
Tokom tog perioda, kako sam priznaje, nije mu bilo strano i da se maskira u ženu, kako ga policija ne bi pronašla. Neposredno posle atentata na Đinđića, Kalinić tvrdi da je bio sa Dušanom Spasojevićem.
"Derpe Glavati Simović, Aca i Vlada Budala su bili zajedno, čini mi se u stanu u Ulici Triše Kaclerovića na Voždovcu. Rekao sam Dušanu (Spasojeviću) da se vraćam kod Kuma (Mile Luković) i Zvekija (Zvezdan Jovanović), ali on mi je predlagao da ostanem s njim. Ubjeđivao me dva-tri sata da ne idem, ali ipak sam morao da se vratim. Strahovao sam da bi Kum mogao da krene ka nama i da bi policija mogla da ga uhapsi zbog gluposti. Pozdravio sam se s Dušanom i to je bio poslednji put da sam ga vidio živog", piše Kalinić.
Gledam TV i gledam sebe
Kada se vratio u štek-stan u kom su bili Luković i Jovanović, uslijedio je šok.
"Zajedno smo pratili vijesti. Na televiziji su neprekidno izlazile njihove slike. Posle ponoći pojavila se i moja na potjernici. Zveki je tada rekao da mora da ide i obećao je da će doći po nas da nas negdje štekuje. Zaje*ao nas je", sa mnogo mržnje prema snajperisti koji je osuđen kao direktni egzekutor Đinđića piše Kalinić.
Ljilju Buhu ni njen muž nije prepoznao
Kada su Kum i Đura Mutavi otišli u kuću u Sremu, Kalinić je ostao sam u "šteku" sa Ljiljom Buhom, tadašnjom ženom Ljubiše Buhe Čumeta.
"Ona je odlazila da nam kupuje hranu i sve ostalo što je bilo potrebno. Čekali smo i mi Peleta da nas prebaci kod njih u kuću. Međutim, umjesto Peleta došao je Ninoslav Nino Konstantinović i rekao nam da se moramo preseliti u štek na Novom Beogradu. Ostavio nas je tamo uz riječi da čeka poruku od Dušana šta da radimo. Drugog dana, kad je Nino došao kod nas, Ljilja je bila u prodavnici. Nino je mislio da se više neće vratiti, ali ona se baš u tom trenutku pojavila s kesama u rukama i perikom na glavi. Dobro se gospođa Buha kamuflirala, ne bi je ni Čume prepoznao da je prošla pored njega. Dušan je rekao da Ljilja i ja ostanemo tu u šteku i da će nam za nekoliko dana javiti šta i kuda dalje. Dušan i Kum su morali da idu i iz one kuće, pošto ni tamo nije bilo sigurno", objašnjava Kalinić.
Kako su dani prolazili, tako je javnost u Srbiji saznavala sve više o ljudima koji su činili "zemunski klan".
"Ljilja i ja smo proveli još nekoliko dana u tom šteku, sve dok nismo vidjeli Iboljkinu sliku preko cijelog TV ekrana. Bilo je veče, oko 23 sata, kada je Iboljkina slika izašla. Ja sam odmah posle toga uzeo jednu Ljiljinu periku, stavio je na glavu i izašao na ulicu. Ona je krenula za mnom, takođe maskirana perikom. Izašli smo napolje, ali nismo znali kuda da idemo. Kod prijatelja nismo htjeli. Mogli smo, ali bilo je glupo i rizično jer bismo tako sto posto 'pali'. Imao sam kod sebe 700-800 eura, dao sam Ljilji pola od toga i otišao svojim putem. Htjela je da ide sa mnom, ali ja ni sam nisam znao kuda ću", navodi Kalinić u poglavlju knjige "Zemunski klan - ko je ko".
Baka šetala sa sjekirčetom po kući
Kalinić je na kraju otišao kod prijatelja Dušana Spasojevića koji ga nisu ni poznavali.
"Bili su stari – deda je imao preko 90, a baba oko 80 godina. Rekao sam im da me je Dušan poslao da budem kod njih neko vrijeme ne govoreći ko sam zapravo. Predstavio sam se samo kao Dragan. Međutim, oboje su me odmah prepoznali, ali bez riječi su me primili u kuću. Deda je kratko sjedio jer ga je baba otjerala u sobu. Nije smio ni da diše dok mu baba to ne kaže. Baba i ja smo razgovarali do dva-tri sata ujutru o njenom porijeklu i skroz normalnim temama. Kako mi je ispričala, poticala je iz poznate i izuzetno imućne vojvođanske porodice. Moji domaćini bili su akademski građani i oboje su bili izuzetno cijenjeni u društvu", svedoči Kalinić.
Jedan detalj kod ove žene ga je posebno oduševio.
"Baba je po stanu stalno nosila neko malo sjekirče u ruci. To mi je bilo posebno simpatično jer sam znao da ga nosi zbog mene. Kad sam je pitao šta će joj sjekira u rukama, rekla mi je da su joj lopovi više puta kroz prozor upadali u stan i da je u svakom momentu spremna da bilo kom lopovu odsiječe glavu do ramena čim proviri u stan. Babu sam baš zgotivio, pa sam joj rekao: 'Nema potrebe da se stresiraš zbog lopova. Ako neki slučajno uđe u stan, izaći neće sigurno'. Od tada je prestala da nosi sjekiru, ali je tri komada rasporedila po prozorima".